Uz svetkovinu sv. Ignacija, utemeljitelja Družbe Isusove, prenosimo razgovor s p. Krešimirom Djakovićem župnikom župe sv. Ignacija i superiorom isusovačke zajednice u sarajevskom naselju Grbavica. Uz crkvu sv. Ignacija u Dubrovniku, sarajevska župa jedina je u naoj provinciji koja je posvećena našem Utemeljitelju. Razgovor je preuzet sa stranice Katoličke Tiskovne Agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
U župi Svetog Ignacija Lojolskog u sarajevskom naselju Grbavica uskoro bi trebala započeti izgradnja župne crkve i pastoralnog centra, jer je ovih dana konačno dobivena građevinska dozvola. Ova župa, koja je povjerena isusovcima, jedino je područje njihove prisutnosti u Bosni i Hercegovini i broji oko 600 vjernika, od kojih je većina umirovljenika, a mnogi su bez posla i slabijeg materijalnog stanja. Župa je osnovana 27. srpnja 1979. godine za potrebe vjernika u tom dijelu grada, a od samog osnutka nije imala odgovarajućih prostorija za vršenje svoje pastoralne djelatnosti. Kako u vrijeme komunizma nije bilo moguće dobiti lokaciju za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, dosadašnje djelatnosti odvijale su se, te se još uvijek odvijaju, u prijašnjoj automehaničarskoj radionici u podrumu kuće koja je pretvorena u kapelicu, a rad s djecom i mladima u skromnim i skučenim prostorima isusovačke kuće. Nakon deset godina traženja lokacije, napokon je 2009. godine dodijeljena urbanistička dozvola, tj. lokacija za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, a ovih dana konačno je dobivena i građevinska dozvola, o čemu je za Katolički tiskovnu agenciju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine govorio župnik i superior zajednice Družbe Isusove p. Krešimir Djaković, koji je ujedno odgovorna osoba za provedbu izgradnje.
Kazavši na početku kako je prije njega gotovo svaki župnik, kojih je bilo nekoliko, a među kojima su neki u međuvremenu preminuli, tražio lokaciju za izgradnju crkve, istaknuo je da sadašnji prostor, koji služi za sve potrebe vjernika ove župe, ne zadovoljava uvjete. „To je bila obiteljska kuća koju smo mi, isusovci, kupili 1977. godine od jednog gospodina koji je imao svoju kuću, a u podrumu, gdje je sada prostor župne crkve, je bila automehaničarska radionica. To je kasnije preuređeno i evo, do danas, služi u tu svrhu za potrebe vjernika ove župe“. Rekavši kako je župu preuzeo 2010. godine od njegova prethodnika, p. Ivana Cindorija, naglasio je da se u župi osjeća potreba za novim prostorom radi boljega pastoralnog djelovanja među vjernicima i pored toga što je, gledajući po broju vjernika, ova župa među najmanjim u Sarajevu. „Mi isto djelujemo, radimo, živimo, nastojimo ljudima ponuditi ono što im je potrebno, približiti im Boga, uputiti ih na put spasenja i pomoći im da to ostvare“, riječi su župnika Djakovića.
Na pitanje, postoji li otvorenost predstavnika Općine Novo Sarajevo za potrebe ove župne zajednice, p. Djaković je naglasio da je dosad više puta odbijena predložena lokacija za gradnju. Podsjetio je da je 2005. u mjesnoj zajednici Grbavica II. na predloženoj lokaciji za izgradnju tim povodom bila upriličena javna rasprava, za koju je istaknuo da ju je većinom obilježilo ometanje vikom i galamom u toj mjeri, da tadašnji župnik, p. Vladimir Vasilj, nije mogao „ni progovoriti“, već je, prema izjavama prisutnih svjedoka, „skoro zaplakao“. Također je napomenuo da su tada nadležni u Općini odlučili da se, u svrhu očuvanja lokacije, neće graditi niti jedan vjerski objekt, ali da je ipak izgrađena džamija.
Na upit, jesu li iz Općine besplatno dali lokaciju za gradnju župne crkve, budući da u javnosti postoje navodi kako je u svrhu izgradnje džamije dodijeljeno besplatno zemljište, župnik Djaković je pojasnio da je za „rentu“, tj. građevinsku dozvolu, i zemljište, za koje je izrazio mišljenje da je skučeno i neatraktivno, a koje su i u Općini procijenili da je „druga kategorija“, uplaćeno skoro 300.000 KM. Podsjetio je i na činjenicu da su po starom zakonu, koji je vrijedio do 2003. godine, a koji je izmijenio tadašnji visoki predstavnik u BiH, Općine zemljišta vjerskim zajednicama za izgradnju vjerskih objekata izdavale besplatno.
Upitan o tome, kako planira prikupljati sredstva za izgradnju, p. Djaković je naglasio da je tim povodom uputio veliki broj pisama biskupima i nadbiskupima po Europi, Americi, Kanadi i Australiji na koje je dobio negativan odgovor, iako je na pisma svoj potpis i preporuku stavio kardinal Vinko Puljić, metropolit nadbiskup vrhbosanski. Kazavši kako se danas teško dolazi do sredstava za gradnju crkve, ipak je izrazio je radost činjenicom da je uz pomoć dobročinitelja uspješno isplaćena renta i zemljište, te je pojasnio da je ranije dogovoreno da troškove kupovine zemljišta, čija ukupna vrijednost iznosi 236.400 KM, snose Federacija Bosne i Hercegovine i Kanton Sarajevo. Pojasnivši da je do ovog trenutka dogovor ispoštovan samo od strane FBiH, koja je Općini Novo Sarajevo, iako nakon dužeg vremena, ipak uplatila polovicu ukupne vrijednosti, tj. iznos od 118.200 KM, izrazio je žaljenje da KS po pitanju svoje odgovornosti do danas još ništa nije učinio. Rekavši dalje kako je pomalo razočaran odgovorima iz Njemačke na njegove zamolbe za pomoć, obrazloživši da je imao veća očekivanja, kazao je kako je ipak ugodno iznenađen činjenicom da je Talijanska biskupska konferencija uplatila pomoć od 60.000 EUR.
Govoreći dalje o samoj izgradnji, izvijestio je da je na natječaj za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra stiglo ukupno šest prijava, od kojih je prihvaćen izvođač radova „EURO ING d.o.o. Sarajevo, članica kompanije MILOS GROUP“. Potom je pojasnio da sada predstoji priprema lokacije za izgradnju uklanjanjem bespravnih objekata, barake i ograde, pri čemu, kako je kazao, nije naišao na protivljenje tijekom razgovora sa susjedima.
Osvrćući se na uvjete za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju crkve i pastoralnog centra, kazao je da je potrebno bilo uplatiti rentu, što su, prema njegovim riječima, dopustili da se plati u 6 obroka, ali i cjelokupan iznos vrijednosti zemljišta, tj. 236.400 KM, koje su bili prinuđeni uplatiti odjednom. Podsjećajući da je kardinal Puljić tužio Općinu Novo Sarajevo, uvjeren da nije uredu da se traži naplata tog zemljišta, budući da je zahtjev za izdavanje upućen mnogo prije nego je zakon o besplatnoj dodijeli zemljišta za vjerske objekte prestao važiti, župnik Djaković kazao je kako je dodatni uvjet za dobivanje građevinske dozvole, pored plaćanja iznosa za zemljište u cjelini, bio povlačenje te tužbe, što je i učinjeno, te je rekao kako „napokon“ u vidu nema nikakvih zapreka za izgradnju.
Na upit o tome, što govori svojim vjernicima i čime ih hrabri, kazao je kako nastoji biti pozitivan i zahvaliti svima koji daju svoj prilog, te da im usađuje nadu kako će jednog dana na još dostojansveniji način moći slaviti Boga u novoj crkvi. „Dosada nije bilo zvona, nije bilo nikakvoga znaka, a sada će biti zvonik, koji će pozivati ljude na molitvu“, kazao je p. Djaković koji je naglasio da su župljani hrabri, te da im je stalo i pored toga što je župa mala po broju vjernika. Dodao je i da je molitvena nakana za sve dosadašnje i buduće dobročinitelje župe sastavni dio Mise svakog dana.
Na kraju razgovora župnik Djaković poručio je: „Važna je molitva i uvijek ima dobrih ljudi koji će pomoći. Čuo sam, i to je istina, da nijedna crkva, koja se započela graditi, nije ostala nedovršena, uvijek se nađe dobrih ljudi. Bog potakne i otvori srca ljudi da onda pomognu da se zbilja dovrši, jer crkva je, kao kamena zgrada ili betonska, svejedno, prostor gdje se ljudi okupljaju, gdje ljudi slave Boga, gdje ljudi uistinu mogu se moliti Bogu, Bogu se zahvaljivati.“
Svi oni koji mogu pomoći kako bi ova crkva u što skorije vrijeme ugledala svjetlost dana, svoj prilog mogu uplatiti na:
Žiro račun:
Župa Svetog Ignacija, Hercegovačka lB, 71000 Sarajevo BiH
kod UniCredit Bank d.d. Branilaca Sarajeva br. 2071000 Sarajevo BiH
Broj žiro računa: 3383202266564671
Devizni račun:
ŽUPA SVETOG IGNACIJA
IBAN: BA393383204892990118
SWIFT/BIC: UNCRBA22XXX
UNICREDIT BANK: MOSTAR, BOSNIA AND ERZEGOVINA
Austrijski isusovci, koji su među svojim članovima imali i Hrvata i drugih Slavena, počeli su se zanimati za Bosnu još prije Berlinskog kongresa. Pater Erik Brandis bio je poslan u Zagreb svršetkom godine 1876, a 25. ožujka 1878. uputio mu je provincijal pismo s upitom: “Bili za Družbu Isusovu moguće i uputno bilo da radi u Bosni? Kako, gdje i kada? U pismu generalu p. Brandis je 10. Veljače 1879. javio da bi Družba trebala početi djelovati u Bosni u duhu svoje odgojno-obrazovne tradicije i predlaže da se odgoj ni zavod otvori u Travniku, a nikako u Sarajevu kao biskupskoj rezidenciji.
Nadbiskup Josip Stadler stupio je u kontakt s isusovcima u Beču, doznao da oni u Travniku kane uskoro otvoriti gimnaziju i zamolio ih da u svoj plan ugrade otvaranje i vođenje dječačkog sjemeništa. Isusovci su rado pristali jer se to savršeno uklapalo u njihov višegodišnji plan o dolasku u Bosnu. Sjemenišna gimnazija počela je s radom ujesen 1882. godine.
Prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler otvorio je 1. rujna 1890. godine u zgradi gimnazije u Travniku prvu godinu filozofsko-teološkog studija. Stoga se ovaj datum uzima kao rođendan i početak rada prve obrazovne visokoškolske ustanove u BiH. Kad je tri godine kasnije sagrađeno Bogoslovno sjemenište u Sarajevu u blizini katedrale, i Teologija prelazi u Sarajevo. I kao što je upravu gimnazije u Travniku povjerio redovnicima Družbe Isusove, nadbiskup Stadler i bogosloviju u Sarajevu povjerava isusovcima, koji su ovu službu predano i zdušno obavljali punih pedeset i šest godina. Bogoslovija će neometano djelovati do 1944. godine, kao i sjemenište u Travniku kada su zbog ratnih i poratnih neprilika prekinuli s radom.
Kad je poslije Drugog svjetskog rata ponovno započela s radom Bogoslovija u Sarajevu isusovci su sve do 1990. godine u njoj predavali kao profesori i bili su duhovnici bogoslova.
