U četvrtak, 11. travnja, u Rezidenciji Družbe Isusove u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, iznenada je preminuo naš subrat pater Stjepan Kušan, u 69. godini života, 51. redovništva i 40. svećeništva.
Pogreb dragog nam pokojnika bit će u utorak, 16. travnja u 15.50 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Sveta misa zadušnica služit će se istog dana u 17.30 sati u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
Stjepan Kušan rođen je 8. studenog 1944. g. u Letovaniću u obitelji gdje se kršćanska vjera nije prakticirala. Osnovnu je školu polazio u Letovaniću a srednju ekonomsku u Sisku. Slučajno je kao sedmoškolac koji nije prakticirao vjeru na ulici u Sisku sureo tadašnjeg sisačkog župnika Vladimira Stankovića i pozdravio ga je s “Doba dan!” Župnik mu je odgovorio s riječima “Dobar dan. Amen.” Bio je to susret koji mu je radikalno promijenio život i uveo ga u svijet vjere. Te je 1958. primio prvu pričest i krizmu te nakon dvije godine u Srednjoj ekonomskoj školi, usprkos protivljenju obitelji, školovanje je nastavio kao sjemeništarac u Nadbiskupskoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu. U isusovački je novicijat stupio 1962. Filozofski i teološki studij polazio je na Filozofsko-teloškom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1973. Poslan je na studij moralne teologije na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rim, gdje je magistrirao 1975. Svoje znanje i iskustvo, napose iz pitanja seksualnog i bračnog morala, predavao je studentima Filozofsko-teološkog instituta, Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, te kao gost predavač na Teologiji u Albaniji.
U Zagrebu je p. Kušan vršio službu katehete mladih u Bazilici Srca Isusova. Odatle je 1976. poslan u Wichitu u Kansas (SAD) gdje je prošao tečaj voditelja Bračnih susreta. U lipnju te godine u Opatiji sa suradnicima održava prvi Vikend bračnih parova. Iz te inicijative nastala je kasnije Hrvatska zajednica bračnih susreta (HZBS). U Hrvatskoj je do danas iskustvo Bračnih vikenda prošlo preko 6.000 bračnih parova, oko 150 svećenika i stotinjak redovnica.
Od 1987. do 1993. vršio je službu provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i službu predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara. Nakon završetka te službe Družba Isusova mu zbog tadašnjih ratnih zbivanja povjerava vođenje Isusovačke službe za izbjeglice (Jesuit Refugee Service – JRS) za područje Hrvatske i Balkana. U toj je službi nesebično, bez obzira na sukobljene strane, vjeru ili naciju, financijski pomagao veoma brojne projekte za pomoć izbjeglicama i ostvario visoku razinu međureligijskog dijaloga. Ured JRS vodio je od 2003. do 2010. kao direktor Biskupijskog pastoralnog centra u Ohridu (Makedonija) odakle često odlazi kao voditelj Duhovnih vježbi i Bračnih susreta u Bugarsku i Makedoniju. Nakon kratkog boravka u Sarajevu od 2011., zbog načeta zdravlja djelovao je kao revni ispovijednik i voditelj Duhovnih vježbi u Družbinoj rezidenciji uz Baziliku Srca Isusova u Zagrebu.
