Nekoliko dana nakon svoga izbora prošlog 14. listopada, p. Arturo Sosa susreo je novinare, skupinu od sedamdesetak novinara u auli kongregacije. Pater Federico Lombardi predstavio je p. Sosu kao prijatelja. Upoznali su se 1983. prigodom 33. kongregacije, u kojoj je p. Arturo Sosa, tada tridesetpetogodišnjak, bio najmlađi izbornik. U toj je kongregaciji prihvaćeno odreknuće p. Pedra Arrupea, završavalo se prijelazno vodstvo p. Paola Dezze i izabralo p. Petera Hansa Kolvenbacha.
Arupe je bio pokretač društvenih centara u kojima je p. Sosa radio u to vrijeme. Na misi zahvalnici u crkvi al Gesù, dan nakon svoga izbora, novi se general uputio na Arrupeov grob, kao što je učinio već papa Franjo 31. srpnja 2013., prigodom blagdana sv. Ignacija.
Generalat p. Sosa započinje u kontinuitetu s onim p. Nicolasa, koji ga je više puta zvao u Rim da bi radio u generalnoj kuriji. Prije dvije godine p. Sosa je postao delegat za međunarodne kuće i djela u Rimu.
Pater je Lombardi također podsjetio da je novi general prvi ne-europejac, koji dolazi iz latinske Amerike. Družba je potvrdila svoju otvorenost prema internacionalnim obzorima: prethodna tri generala, premda su rođeni u Europi, živjeli su u Aziji.
“Dobro sam, spokojan sam… Jako sam iznenađen, a istovremeno zahvalan Gospodinu” izjavio je p. Sosa. “Osjećam da trebam pomoć: nije nešto što mogu učiniti sam. Uostalom, ovo je Družba Isusova pa sam uvjeren da će sam Isus preuzeti odgovornost. Od svoje strane, nadam se da neću stavljati mnoge zapreke. Potom se pouzdajem u svoje drugove”. Dodao je u šali: “Nastojat ću ne izgubiti svoje ime Arturo. Ime za jedan život, ime moga oca i moga djeda… naprotiv ‘general’ dolazi puno kasnije”.
Potom je zahvalio svome prethodniku, p. Adolfu Nicolasu: “Već se oprostio od dvojice papa i već je spreman za novo poslanje. Nakon kraćeg odmora u Španjolskoj pripremit će se na povratak na Filipine, da bi pošao tamo kako odredi njegov p. Provincijal. Bit će duhovnik u jednom pastoralnom centru. Divim se njegovoj slobodi i želji da nastavi svoje poslanje kao ‘obični’ isusovac”.
P. Sosa je istaknuo da kongregacije, nakon njegova izbora, ulazi u savjetodavnu fazu. “Narednih dana, s delegatima ćemo raspravljati o usmjerenjima Družbe u neposrednoj budućnosti. To ćemo učiniti uz razmatranje različite zahtjeve koji su došli iz svih krajeva svijeta. Nećemo ponovo raspravljati o smislu našega poslanja danas: služenje vjere i promicanje pravde, računajući na dijalog i kulturnu raznolikost. 35. generalna kongregacija je već izdvojilo nekoliko prioriteta koji ostaju aktualni, poput međureligijskog dijaloga, pitanje izbjeglica, rijeke migranata, situacija krize koje su posljedica promijenjenih gospodarskih prilika, uloga međunarodnih kuća u Rimu.”
Potvrdio je da: “Još ni meni nije jasno, sada, koje će biti smjernice (linije) uprave. Kao pater general, pozvan sam da provedem dekrete koje će donijeti sama kongregacija i dobit ću preporuke koje će biti važne točke koje ću morati imati na pameti. Kongregacija stvarno ostaje vrhovno tijelo Družbine uprave”.
U narednim danima, 36. kongregacija, nakon što razmisli i prodiskutira o svojem poslanju, uspostavit će novu upravu, posebno izborom asistenata ad providentiam (one koji pomažu generalu da bdije nad dobrom upravom Družbe), admonitora (koji će se brinuti za njegov duhovni život) i regionalne asistente.
Odgovarajući na pitanja koja su mu postavljena, p. Sosa je komentirao prilike u Venecueli, precizirajući da se ne može razumjeti bez toga da se uzme u obzir da je nacionalno bogatstvo usko vezano uz naftu, kojim izravno upravlja država. Situacija koja ne pomaže istinsku demokraciju i koja s trenutnom naftnom krizom uzrokuje veliku gospodarsku patnju cijeloga društva.
O odnosu s papom Franjom, p. Sosa je podsjetio da ga je susreo na 33. kongregaciji a potom i u drugim prigodama sve do kada ga je, kao papu, primio u međunarodnom kolegiju Gesù i u drugih četiri ili pet prigoda kao delegat međunarodnih Družbinih kuća koje su izravno povezane sa samim papom. I dodao je: ” Lako je ući u srdačnu komunikaciju s papom Franjom.”
S obzirom na “izazove nemogućeg”, pater Sosa je potvrdio da se Družba oslanja na dvije “noge”: “Prva je vjera u Boga koji nas poziva da učinimo ono što se nadamo”, pa i ako se čini nemogućim. “Kada praviš povijesnu analizu svijeta, možeš postati pesimist. Pred ekonomskom moći, trgovino droge, trgovinom oružja, trgovinom ljudima, moći su tako jake da se čine nepobjedivima. Mi pak kažemo da je moguće izgraditi drugačiji svijet gdje svi mogu imati hranu, kuću i školu. Druga je intelektualna dubina: ako ne nastojimo produbiti znanstvene i kulturne spoznaje da bi razumjeli što se događa nije moguće da se nemoguće dogodi”. Zato Družba ulaže toliko u formaciju isusovaca i u obrazovni apostolat.
Odgovarajući na jedno pitanje o prisutnosti u Kini, pater Sosa je potvrdio da Družba tamo djeluje: u kontinentalnoj Kini, 10-12 isusovaca stranaca predaju na sveučilištima (najčešće jezike, gospodarstvo i društvene znanosti). Vlasti su obaviještene o njihovoj prisutnosti, imaju dozvolu poučavanja i ne bave se pastoralnim radom, ono što se događa na Tajvanu, Hong Kongu i Macau. Tu, posebno, prate teološku i duhovnu formaciju za stotinjak sjemeništaraca (bogoslova).
Glede definicije “crni papa”, novi general je odgovorio da je ne smatra u skladu s poslanjem isusovaca koji imaju zavjet da neće težiti za crkvenim službama: “Nastojimo raditi na jednoj drugoj razini služenja, pomažući papi i biskupima”. O četvrtom zavjetu, onom o poslušnosti papi, p. Sosa je protumačio da Družba ne bira Crkvene prioritete jer se stavlja u službu onome tko ima špiri pogled i brine se za cijelu Crkvu.
S obzirom na svoje zvanje, p. Sosa je ispripovjedio kako je poznavao isusovce u kolegiju u Venecueli, gdje je Družba prisutna od 1916.: “Više od svećenika, dirnula su me na poseban način braća isusovci… Potom, kao provincijal, u davanju računa o savjesti, divio sam se dubini njihove svetosti”.
O doživotnom izboru, p. Sosa je odgovorio da će Družba nastaviti izabirati doživotno svoga generala. Trojica prijašnjih generala, predali su ostavke zbog zdravlja ili zbog dobi. Kriterij je da je sposoban voditi kompleksnost uprave. O tome se brinu asistenti i admonito.
Koji su glavni izazovi Družbe? Već je Nicolas pozvao sve isusovce da razmisle u pripravi za kongregaciju: “Iz odgovora koji su pristigli iz svih provincija na svijetu, najčešća je riječ “pomirenje”. U svim pokrajinama svijeta osjeća se ta duboka rana podjele od sukoba i nasilja nad stvorenjem”.
Na pitanje o pozivu pape Franja na “pravljenje buke” kao Crkva, general je odgovorio da to treba razumjeti u smislu nemati straha baciti se u konflikte. ” Družba ne mora braniti samu sebe, ne prilagođavati se onomu što jest a niti onome što Crkva jest. Mora se reformirati i izaći”.
Na kraju, govoreći o komunikacijama p. Sosa je potvrdio da se radi o velikom izazovu u kojem isusovci već uključeni, kako na razini rada u medijima, tako i na području istraživanja.
