P. General je od 15. veljače do 1. ožujka boravio u Južnoazijskoj Asitenciji Družbe Isusove posjetivši tri indijske provincije Jharkhand, Jamshedpur, Ranchi i Hazaribag.
P. Lisbert, asistent P. Generala za jugoistočnu Aziju, javlja iz Indije: “Konferencija isusovaca Južne Azije, napose tri indijske provincije Jharkhand, Jamshedpur, Ranchi i Hazaribag, doživjeli su radosno iskustvo prisutnosti Oca Generala Adolfa Nicolása tijekom dva tjedna njegova boravka u Južnoj Aziji. Ono što slijedi nije izvještaj o proteklim danima. Moja je namjera istaknuti dvije teme koje je Otac General u nekoliko navrata predložio na razmišljanje, a za koje vjerujem da imaju posebnu važnost za isusovce u Južnoj Aziji.
Ono na što je stavljen najveći naglasak je važnost da naši apostolati budu podržavani ozbiljnim studijem i istraživanjem. Bez istraživanja, koje daje dubinu i otvara kreativne horizonte, naš odgovor na izazove apostolata će vjerojatno biti banalan, pa čak i onda kada naše djelovanje učini mnogo dobra. U tom smislu, P. Nicolás je naglasio činjenicu da smo preopteretili naše najvrjednije ljude. Naša težnja za proširenjem i preuzimanjem novih odgovornosti, a da ne tražimo načine kako da drugima povjerimo one već postojeće, dovodi do toga da se naši najbolji ljudi opterećuju mnogim zadacima, s ishodom da niti jedan od njih nije izvršen s potrebnom dubinom. Jednom označeni kao bez dubine, bit ćemo osuđeni da nam nedostaje vjerodostojnosti.
Drugi vidik kojeg je P. General u više navrata naglasio je potpuno razumijevanje naše uloge u božanskom poslanju, od Boga podijeljenom s našom Družbom u i po Crkvi. Naglasio je to u svojim razmišljanjima o magisu, pozivu na izvrsnost koja mora prožimati sve naše apostolate. Izvrsnost kojoj trebamo težiti nije da budemo priznati kao najbolji (najbolja škola, najbolje župe, najbolji pastoralni centar). Naprotiv, bit ćemo izvrsni u mjeri u kojoj, kao kvasac, naše visoko kvalitetno služenje obogaćuje rad u školama, u župama, ili u bilo kojem drugom djelu.
Više nego mnogo vrijednih opažanja koje je podijelio u propovijedima i govorima ono što će se najviše pamtiti je jednostavnost s kojom Otac General podijelio svoje duboke uvide i svoje stalno govorenje iz srca. Kad nas Otac General potiče da tražimo dubinu, on zna što govori.
A sada nešto o onome što mislim je ostavilo najveći utisak na Oca Nicolása tijekom ovog kratkog posjeta. On je iz prve ruke doživio ogromnu raznolikost koja obilježava našu Asistenciju. Čak i unutar granica ovih triju provincija suočio se s različitim jezicima i kulturama. No, iza te raznolikosti mogao je uočiti jedinstvenost: domoroci, a posebno djevojke, plešu držeći se za ruke tako oblikujući lanac. Otac General je ovaj običaj primijetio kao vrlo značajan, kao izraz za koji se nada da će prožeti sve naše aktivnosti.
Drugo iskustvo koje valja naglasiti je susret P. Generala s velikim brojem isusovaca u formaciji iz ove tri provincije. Poruka koju im je stalno upućivao bila je: ‘Budite stalno duboko svjesni velikog poslanja na koje ste pozvani. Velikog jer je poslanje od Boga. Spremite se stoga, tijekom vaše formacije, na traženje dubine (duhovne, intelektualne, ljudske), na kreativnost i život u duhu, i budite otvoreni za suradnju sa svima, jer mi smo ‘najmanja Družba Isusova’ i kao takvi sami nismo dovoljni da odgovorimo tako velikom poslanju. Sličnu poruka je uputio i starijim isusovcima: ‘bez trajnog profesionalnog razvoja i rasta u mudrosti i duhovnoj dubini, ništa nećemo doprinijeti Božjem poslanju’.
Pater General se vratio u Rim, ali osjećaj njegove prisutnosti i njegovog mudrog vodstva ostao je u mislima i srcima mnogih, te je ohrabrenje i poticaj da se voli i služi Njegovo Božansko Veličanstvo u svim stvarima.”
