U srijedu, 9. travnja 2014. nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić posjetio je Isusovačku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Osijeku. Nadbiskup nije žalio vremena koje je posvetio ovoj odgojnoj i obrazovnoj instituciji – jednoj od dvije katoličke gimnazije na području svoje nadbiskupije. Nakon susreta s ravnateljem, p. Ivicom Musom SJ, imao je odvojene susrete s učenicima trećih i četvrtih razreda, a potom prvih i drugih. Slijedio je susret s profesorima i ostalim zaposlenicima. Tijekom poslijepodneva nadbiskup je posjetio i Rezidenciju Družbe Isusove u Stepinčevoj, dok je u drugoj polovici dana održao nagovor roditeljima svih učenika koji su se okupili na redovitom roditeljskom sastanku. Ovaj pohod pastira mjesne crkve protekao je u radosnom raspoloženju, s prijateljskom neposrednošću i jednostavnošću. Osobito se to vidjelo u pažnji kojom su učenici pratili nadbiskupove riječi.
Učenica četvrtog razreda Valentina Bermanec uputila mu je pozdrav: “Velika nam je čast što ste nas posjetili baš u ovo vrijeme, jer osim što nam se bliži Uskrs, bliži nam se i matura, dani napetosti i iščekivanja željenih rezultata kojima ćemo okruniti naše četverogodišnje školovanje u ovoj školi. I kakvi god ti rezultati bili, znat ćemo da nam je ova škola pružila i više od toga, a to je duhovno ozračje i bliskost u vjeri te susreti s ljudima poput Vas.”
Nadbiskup je učenike ohrabrio: “Ako imate nešto pozitivnoga u sebi, čuvajte to. Nažalost, meni je žao što vam u baštinu ne predajemo jedno kvalitetnije društvo, nego društvo puno razdora, ideoloških podjela, korupcije, sebičnosti, poljuljanih međunacionalnih odnosa, uništenog gospodarstva, slabe perspektive za vas mlade. Žao mi je. Nemojte biti poput nas starih. Trudite se biti bolji od nas. Trudite se biti početak jednoga boljega, ljudskijeg, humanijeg, a samim time i kršćanskijeg svijeta. A da bi se to moglo ostvariti, vi vidite kako su potrebne one temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti kojima nas uči Isus. I vama se ovdje uz znanje žele ponuditi te temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti, kršćanski stavovi, da ne biste bili poput onih koje su drugi u stanju motati oko prsta, nego da biste imali svoje stavove, svoja uvjerenja i da biste ih znali opravdavati.
U ovim godinama, kad je u pitanju vjera, sigurno je da ste puni sumnji i pitanja. Kada ne bi bilo tako, bio bi to znak da nešto nije u redu s vama. Čovjek ima potrebu sve staviti u pitanje i vi se ne možete zadovoljiti i nećete prihvatiti nešto samo zato što su vam to rekli roditelji, zato što vam je to rekao nastavnik, zato što je to rekao neki autoritet, nego zato što ste sami došli do uvjerenja. Imate potrebu doći do osobnoga stava i osobnoga uvjerenja. I u tom smislu, puno toga stavljate u pitanje i sumnjate. Nemojte se bojati svojih sumnji. Meni je vrlo simpatičan onaj Toma kojega, nažalost, krivo zovu ‘nevjerni Toma’. A on je iskreni tražitelj koji je u stanju artikulirati svoje sumnje, ozbiljno se njima pozabaviti i tražiti odgovore na svoja pitanja. Ova škola i ova gimanzija mjesto je gdje biste smjeli i gdje trebate imati prostora dolaziti sa svojim sumnjama, sa svojim pitanjima, tražiti odgovore na njih i utvrđivati se u svom vlastitom uvjerenju.”
