U srijedu, 19. ožujka 2014. Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku proslavila je svetkovinu sv. Josipa – Dan škole. Bio je to za nas nenastavni dan. Ujutro smo imali svetu misu u osječkoj Župi svetih Ćirila i Metoda. Misnim slavljem predsjedao je Ravnatelj škole, p. Ivica Musa. U svojoj propovijedi na zanimljiv je način povezao sv. Josipa i školu u kojoj učimo i radimo. Prenosimo jedan njezin dio:
“Naš Patron – zaštitnik naše škole je prije svega onaj koji je povlačio prave poteze u pravo vrijeme. Pa se sjećamo da je prihvatio Mariju, bježao u Egipat kad je trebalo, vratio se iz njega u pravo vrijeme i puno toga što možemo samo nagađati jer o njemu ne znamo puno. No ima nešto temeljno u njegovim odlukama i svemu što je napravio. Od svih poteza koja je povlačio temeljni je jedan – dopustio je da mu prave osobe uđu u život. Marija i Isus. Nakon toga nekako sve ide u pravom smjeru. Naša školska zajednica nudi nešto od takvog izbora. Zasigurno dolaskom u našu školu nismo znali s kime ćemo biti 4 godine, s kime ćemo dijeliti klupu, tko će na predavati ovaj ili onaj predmet, uopće o ljudima koji će nas okruživati znali smo vrlo malo. Možda će netko reći gdje je tu sad naš izbor. Jasno nismo mogli birati ekipu iz razreda – da smo mogli izabrali bi vjerojatno većinu onih s kojima smo bili u osnovnoj školi. No žalimo li što su nam dopali upravo ove kolegie i ove kolege? Uglavnom ne. Što to znači? Znači da smo neočekivano dobili neke nove ljude na našem životnom putu, dojučer nepoznate a danas prijatelje bez kojih ne možemo zamisliti našu sadašnjost. A što smo mi onda birali, ako nismo mogli birati ljude? Izabrali smo zajedničku perspektivu po kojoj se prepoznajemo da smo jedni za druge. Izabrali smo – naravno da smo toga svjesni samo u nekom neodređenom smislu – posebnu sliku o vlastitoj budućnosti u kojoj nismo željeli da prevladavaju prosječnost, dosada, pasivnost, nezrelost, neznanje, tupost, prizemnost interesa i želja itd. Možda i skrivajući od sebe samih ipak smo htjeli postići nešto, napraviti od sebe nešto, raditi na sebi, stati na svoje noge, misliti svojom glavom. Stoga smo dobili jedni druge. Danas je dan da Bogu zahvalimo jedni za druge.”
Poslije mise uputili smo se u dvoranu Gradski vrt gdje smo imali razne sportske aktivnosti. Prošle godine smo po prvi puta dodali našoj proslavi i ovu sportsku i rekreativnu dimenziju. Prihvaćena je dobro, pa smo je odlučili i zadržati.
Fotografija: žestok okršaj učenika i profesora u potezanju konopca.
