“Imam više od 50 godina, ali sada se osjećam kao siroče bez patra Kušana”. Stjepan Kušan SJ umro je u travnju 2013. u dobi od 69 godina; isusovac je bio 51 godinu. Ova poruka je stigla od Milana, Hrvata koji je bio odan ocu Stjepanu. Milan je bio vojnik u užasnim balkanskim ratovima devedesetih godina. Bio je zarobljen i mučen, a zatim se vratio u Hrvatsku u programu razmjene zarobljenika. Stjepan je bio ondje da ga dočeka, prijateljski primi i pomogne mu vratiti se u normalan život, što, naravno, nije bilo u potpunosti moguće, nakon strašne štete koja mu je nanesena. Milan je znao za moje veliko prijateljstvo sa Stjepanom i, u gesti koja mi je mnogo značila, poslao fotografije s njegova pogreba. Stotine ljudi sudjelovali su u obredu, uključujući Bošnjake, Srbe i Hrvate. Njihova prisutnost je posvjedočila o Stjepanovoj izvanrednoj sposobnosti da se sprijatelji sa svim vrstama ljudi.
Kad sam mu prvi put pristupio 1993. tijekom ratova na Balkanu, Stjepan je bio isusovački provincijal. Prosvjedovao je da Hrvatska nije kao Afrika i Azija, da način rada koji uspijeva u siromašnjim zemljama ne mora uspijevati u Europi. „Dobro“, rekao sam, “ali Družba Isusova mora odgovoriti na potrebe ljudi koji su pogođeni tim sukobom. JRS (Isusovačka služba za izbjeglice) je tu da nam pomogne da učinimo nešto zajedno”. Stjepan je o tome duboko razmišljao. Pristao je. Njegov provincijalski mandat završio je 31. srpnja 1993. Dana 1. kolovoza postao je prvi ravnatelj JRS-a za Balkan, a služio je izbjeglicama u zemljama bivše Jugoslavije kroz sljedećih 20 godina.
JRS je kasno u odgovoru na sukob koji je bjesnio već dvije godine. Jan Stuyt SJ, koji je služio s JRS-om u Maleziji i Hong Kongu, otišao je bez odgode do Zagreba. Bio je Stjepanov suradnik dok su ubrzano gradili mrežu programa diljem Bosne, Hrvatske, pa čak i u samoj Srbiji. Stjepanov dar za uspostavljanje prijateljstva pomogao im je nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Imali su pristup svima, uključujući veliku mrežu franjevačkih provincija, pravoslavnih patrijarha i svećenika, zahvalnih za Stjepanovu potporu, i muslimana koji su mu otvorili svoja srca. Uslijedili su projekti u Makedoniji i na Kosovu. Tisuće ljudi obnovili su svoje domove i živote zahvaljujući kreativnim i plodnim naporima patra Stjepana i njegovih brojnih suradnika u JRS-u.
Sad se Milan osjeća kao siroče. On nije jedini kojemu nedostaje Stjepan Kušan, ali oni kojima nedostaje također zahvaljuju za njegov izvanredni život prijateljstva koje je nesebično nudio svima.
Mark Raper SJ
bivši Međunarodni ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), Zagreb, 20. siječnja 2014.
