Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 7. lipnja, o. Željko Paša, DI, iz Molva, svećenik Družbe Isusove, obranio je na fakultetu Orijentalnih Crkvenih znanosti Papinskog orijentalnog instituta u Rimu, doktorat iz patrističke teologije. Doktorska disertacija je na engleskom i arapskom jeziku pod naslovom: «Kitāb farāᵓid al-fawāᵓid fī uṣūl ad-dīn wal-ᶜaqāᵓid» (Knjiga korisnog biserja: O temeljima vjere i dogmi), napisana pod vodstvom moderatora prof. dr. Samir Khalil, DI, iz Bejruta. Profesorsku komisiju na obrni doktorata uz moderatora disertacije činili su prof. dr. Wafik Nasry, DI, prof. dr. Philippe Louisier, DI, te predsjednik komisije prof. dr. Michael J. Kuchera, DI.
Disertacija je kritičko izdanje i rekonstrukcija nestorijanske dogmatike od trinaest poglavlja, iz XIV. stoljeća, sačuvane u šest necjelovitih manuskripata na arapskom i sirskom. Autor ove dogmatike, je ᶜAḇdīšūᶜ bar Brīḫā, metropolita iz Nizibe (†1318), poznat u latinskoj literaturi kao Ebed Jesus. ᶜAḇdīšūᶜ je posljednji crkveni otac iz sirske patrologije, siro-orijentalne tradicije. S njim kristologija temeljena na tradiciji antiohijske škole ima svoju kulminaciju i završetak.
Doktorska radnja sastavljena je od tri dijela. Prvi dio je opći uvod i studij koji prikazuje život i djelo ovog velikog crkvenog oca sirske patrologije, analizu svih arapskih i sirskih manuskripata, opširan komentar, te teološku sintezu trinitarne teologije i kristologije sadržane u djelu.
Drugi dio disertacije je rekonstrukcija teksta na arapskom jeziku s kompletnom vokalizacijom teksta i analizom različitosti manuskripata, popraćen engleskim prijevodom s potrebnim pojašnjenjima i bilješkama.
Treći dio je kritički aparat koji između ostalog donosi leksikon svih arapskih riječi iz teksta dogmatike, prema njihovom trilitelarnom korijenu, kao i indeks svih nearapskih riječi.
Ova nestorijnska dogmatika napisana je 1313. godine, pa ova disertacija s njenim kritičkim izdanjem ujedno označava i njenu 700. obljetnicu.
Željko Paša rođen je 1971. u Molvama. Studirao je medicinu na medicinskom fakultetu u Zagrebu. U Družbu Isusovu stupio je 1992. U ljeto 1996. diplomirao je filozofiju na Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Do 1998 obavlja svoju isusovačku praksu kao odgojitelj u dječačkom sjemeništu „Augustin Bea“ u Zagrebu. Diplomirao je teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu u ljeto 2002. Tada je ujedno i zaređen za svećenika. Nakon ređenja djeluje godinu dana kao župni vikar na Srdočima, u Rijeci, i godinu dana u Opatiji. U jesen 2004. započinje svoj prvi specijalistički studij u Egiptu, u Kairu, gdje u ljeto 2006. završava studij arapskog jezika i književnosti, te islamskih znanosti. Od 2006. do 2008. djeluje kao pomoćnik magistra novaka (socius) u isusovačkom novicijatu u Kairu. U jesen 2008. počinje magistarski studij iz grčko-patrističke teologije na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu gdje je magistrirao u ljeto 2010. Doktorat započinje u jesen iste godine.
