HRVATSKA POKRAJINA DRUŽBE ISUSOVE - CROATIAN PROVINCE OF THE SOCIETY OF JESUS

Smisao života i patnje

tra 18, 2019

Ništa nije tako djelotvorno za psihičko i duhovno zdravlje čovjeka kao spoznaja da njegov život ima smisla i otkrivanje tog smisla. Čovjekova volja za smislom može biti frustrirana i to predstavlja egzistencijalnu frustraciju. Osjeća besmislenost vlastitog života i unutarnje praznine imaju negativan utjecaj na život čovjeka i znak su „egzistencijalnog vakuuma“ u kojem se osoba može naći. To je jedan od najraširenijih fenomena današnjeg užurbanog čovjeka, koji je uglavnom orijentiran na užitak i izbjegavanje boli i patnje.  

Čovjek današnjice u stalnoj je potrazi za srećom, ugodom i zadovoljenjem svojih potreba, a istovremeno izbjegava svaku frustraciju, bol, patnju i trpljenje, s čime se vrlo teško nosi i u čemu ne vidi smisao, nego naprotiv, uglavnom vidi besmisao. Smisao života traži u svijetu obilja i materijalističko-potrošačko-hedonističkom mentalitetu opijen posjedovanjem i egoizmom. U takvom svijetu trenutačnog zadovoljenja potreba prisutna je samo kratkotrajna, prolazna sreća i smisao u kojem nema mjesta patnji i trpljenju. Katolička teologija nastoji proniknuti u smisao i otajstvo patnje i trpljenja kroz prizmu odnosa čovjeka prema Bogu i vjere u Boga, te kroz ljubav prema bližnjemu.

Pitanje o smislu patnje i trpljenja osobito se postavlja u Knjizi o Jobu, gdje se opisuje patnja nedužnoga pravednika, što predstavlja misterij u koji je potrebno proniknuti. Patnja može imati smisao kazne ako je povezana s grijehom, no nije svaka patnja posljedica grijeha. Možemo ju promatrati kao izazov svakom čovjeku i potencijalnu prekretnicu za promjenu, a o samom čovjeku ovisi hoće li se promijeniti na bolje ili neće. Patnja nam može biti spasonosna. Može se promatrati kao poziv na djelovanje ili na molitvu, kroz patnju možemo prodrijeti do dublje tajne svojeg života i u konačnici do spoznaje Boga.

Osjećaj patnje kompleksno je iskustvo često povezano sa boli. Razlikujemo tri vrste boli: tjelesnu bol, koja je iskustvo osjetilne patnje; patnju, koju opisujemo kao psihološko i emocionalno iskustvo 

tjelesnog trpljenja, i duševnu bol, koja je iskustvo ljudske, duševne boli kojoj pridružujemo kognitivno-vrijednosne značajke koje imaju simboličko značenje i ne moraju se temeljiti na tjelesnoj boli. Patnja ili bol u najširem smislu iskustvo je neugode ili averzije koje je povezano sa doživljajem povrede ili prijetnje povredom pojedincu. Uključuje negativne emocije i tjelesne osjete. Suprotnost patnji je ugoda ili sreća. Bol se često povezuje s tjelesnim osjetom koji je neizbježan, a patnja se promatra kao psihološki i emocionalni doživljaj na koji možemo utjecati svojim izborom. Patnju možemo promatrati i kao funkciju neravnoteže između tjelesnog, psihološkog, emocionalnog i duhovnog funkcioniranja. Izaziva bol koja budi negativne misli, koje pak izazivaju negativne emocije, što sve povećava osjećaj boli i patnje i tako se osoba kreće u začaranom krugu i u sve većoj neravnoteži.

Kada se osoba suoči sa velikom patnjom, tada mogu biti dovedene u pitanje tri temeljne postavke važne za poimanje stvarnosti: uvjerenje u vlastitu neranjivost; doživljaj svijeta kao mislenog i razumljivog; i viđenje sebe u pozitivnom svjetlu. U kršćanskoj perspektivi patnja dobiva svoj smisao jedino ako se shvaća kao žrtva i označava na koji način čovjek doživljava svijet i sebe i ugrađuje se u cjelinu tog svijeta. Zakon žrtve je najstariji biološki zakon koji kaže da novo nastaje otkidanjem djelića starog. Prisutan je i u psihološkom načelu samo-realizacije prema kojem dječak žrtvuje dječačke ideale i težnje kako bi prerastao u mladića. Perspektiva patnje za kršćanina je u tome što on pati sa sviješću da su plodovi njegove patnje realni i da se njezina vrijednost može spasiti za vječnost. Patnju treba pretvoriti u novu vrijednost, u stvaranje nove vrednote u svojem životu. Za takvo shvaćanje patnje potrebna je nadnaravna perspektiva.

Ništa nije tako djelotvorno za psihičko i duhovno zdravlje čovjeka kao spoznaja da njegov život ima smisla i otkrivanje tog smisla. Čovjekova volja za smislom može biti frustrirana i to predstavlja egzistencijalnu frustraciju. Osjeća besmislenost vlastitog života i unutarnje praznine imaju negativan utjecaj na život čovjeka i znak su „egzistencijalnog vakuuma“ u kojem se osoba može naći. To je jedan od najraširenijih fenomena današnjeg užurbanog čovjeka, koji je uglavnom orijentiran na užitak i izbjegavanje boli i patnje.  

Cilj psihoterapije je duševno zdravlje, a cilj je religije spas duše, no dimenzija religioznosti viša je i sveobuhvatnija od psihičke dimenzije, i osoba može napraviti ulazak u tu višu dimenziju upravo putem vjere. Čovjekova egzistencija nadmašuje samu sebe i upućuje na neki smisao, te je u dubini svake osobe težnja za tim smislom. Osim volje za smislom čovjek ima i volju za posljednjim smislom, smislom života kao cjeline, za nadsmislom, a religiozna je vjera upravo vjera i pouzdanje u nadsmisao. Upravo u trpljenju i patnji, odnosno po trpljenju i patnji razaznaje se najviša mogućnost otkrivanja smisla. Vjerom patnju možemo preobraziti u djelo koje nam daje životni smisao i nadmisao koji nadilazi našu ograničenu sposobnost shvaćanja. Tada putem vjere i predanja Božjoj ljubavi i volji ulazimo u otajstvo i misterij patnje i trpljenja, u područje nespoznatljivoga.

Psihologija i psihoterapija pomaže čovjeku kako bi bio duševno zdrav, a cilj je religije spas duše. Upravo u situaciji velike patnje i trpljenja osoba može doći do dubljeg smisla vlastitog života i egzistencije, kao i preobraziti ju u otkupiteljsku ljubav i čin ljubavi prema Bogu i čovjeku. Jer „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

(Gornji tekst izvadak je iz članka “Smisao života i patnje promatran kroz katoličko-teološku i psihološko-logoterapijsku perspektivu“, autorice Tanje Radionov, objavljenog u znanstvenom časopisu Obnovljeni život. Tekst prenosimo uz dopuštenje glavnog urednika časopisa. Cijeli članak dostupan je ovdje.)

 Kontakt:

  Hrvatska pokrajina Družbe Isusove

 Adresa:

  Junija Palmotića 31,

  HR-10 000 Zagreb

Copyright © 2019. Hrvatska pokrajina Družbe Isusove | Sva prava pridržana.