Čovjek je stvoren na sliku Božju i on bi svojim životom, svojim riječima, mislima i djelima trebao odražavati Božju dobrotu i ljubav. Nažalost, čovjek je, zbog istočnog i svakoga drugog grijeha, u sebi podijeljen, tako da on svojim riječima, kao i čitavim svojim ponašanjem može izraziti i ono iza čega ne stoji čitavim svojim bićem. Moguće je glumiti i stavljati na se razne maske koje pokrivaju naše pravo lice. No, budući da je Bog stvorio čovjeka za istinu, a ne za laž, kad on svojim ustima, odnosno riječima ne govori istinu, nego laže, onda se buni njegovo tijelo i nastoji izreći pravu istinu. Poznat je govor tijela koji ne laže, nego otkriva naše dubinske stavove i vjerovanja. Danas već postoje razrađene tehnike razotkrivanja prave istine koju poneki govornici svojim riječima žele sakriti, pa ako ih ne izda govor njihovih riječi, izdaje ih govor njihova tijela. I dok svojim riječima svjesno skrivaju ili maskiraju pravu istinu, njihova ih podsvijest preko govora tijela raskrinkava.
“Čovjek je od Boga zamišljen i stvoren da živi u istini, da svojim riječima i svojim ponašanjem, svojom dušom i svojim tijelom govori istinu i tako bude odraz Boga koji je sama istina. No, čovjeku je teško dugo izdržati na brisanu prostoru istine. Radije se skriva iza raznih maski. Glavni uzrok stvaranja nesvjesne maske jest nedostatak unutarnje sigurnosti osobe. Tko se boji priznati istinu o sebi, o svojim slabostima, ograničenjima i pogreškama, on ih mora nečim pokriti, odnosno sakriti od drugih. To činimo stavljajući na sebe maske koje skrivaju naše pravo lice. Maske stavljamo i zato da bi nas drugi lakše prihvatili i zavoljeli, jer se bojimo da bi nas odbacili kad bi nas upoznali onakvima kakvi doista jesmo. Što smo nesigurniji u sebe, to smo ovisniji o dobrom mišljenju drugih o nama. Što više i češće stavljamo na sebe masku, to ona postaje sve čvršća i mi postajemo sve ovisniji o njoj. Što dulje živimo tako lažno, skrivajući se iza maske, to više povećavamo svoju nutarnju nesigurnost i upadamo u začarani krug tjeskobe i izvještačenosti.
Kad god nam se nameće neki standard ponašanja ili se nalazimo pred nekom važnom odlukom, dogodit će se jedna od ovih triju stvari: prirodno prihvaćanje, otvorena pobuna, ili stvaranje maske. Prirodno prihvaćanje predloženih vrijednosti događa se tada kad se osoba sama osobno uvjeri u ispravnost i uzvišenost predloženih ideala i svjesno ih zaželi ostvarivati u svojem životu. Ako je osobnost onoga komu se nameće standard ponašanja jača od osobnosti onoga koji mu to nameće, on će se otvoreno pobuniti. Kad se neprimjereni standard ponašanja nametne osobi koja je nesigurna u sebe i puna straha pred jačom silom, tada će se dogoditi vanjsko slaganje, ali i unutrašnja nesvjesna pobuna. Ta će osoba teško postati svjesna varke koja postoji u njezinu životu jer se u njoj razvio zid između vanjskoga slaganja i njezina unutarnjeg neslaganja. Taj zid ili maska najčešće se stvara nesvjesno i služi kao samoobrana i pomoć u izbjegavanju otvorene pobune, čega se osoba boji.
Stavljajući na sebe razne maske, mi zavaravamo tako prije svega sebe, a ne Boga. Bogu se nitko ne može sakriti. On prepoznaje svakoga ne znam kako komplicirana maska bila na nama. Sjetimo se kako su se Adam i Eva počeli skrivati od Boga čim su sagriješili. No, budući da se Bogu nitko ne može sakriti, najbolje će biti da i mi što prije skinemo sa sebe sve maske i počnemo živjeti u istini koja nas zaboli, ali onda i oslobađa. Istina nas najprije učini jadnima, a onda nas oslobodi i omogući nam ostvarenje pravog dostojanstva djeteta Božjega.
