HRVATSKA POKRAJINA DRUŽBE ISUSOVE – CROATIAN PROVINCE OF THE SOCIETY OF JESUS

Mjesečni list Svjetlo riječi o isusovcima iz Sarajeva i Ignacijevoj godini

}

03.03.2021

Mjesečni list Svjetlo riječi  za mjesec ožujak donio je reportažu novinarke Nikoline Marčić o isusovcima iz Sarajeva i Ignacijevoj godini.

U vremenu uznemirenosti u neizvjesnoti naše društvo očajnički želi pronaći nadu i mir, ali prečesto se ljudi u tom silnom traženju izgube brinući o onome što nemaju, a zanemaruju i ne uživaju u onome što imaju. A život je pak pun ljepote i blagoslova i dok ih mi tražimo zagledani u vlastite želje i zaneseni ispraznostima ovoga svijeta, Bog ipak u nama djeluje i usmjerava nas na onaj put koji će nas naučiti da uspjeh ne donosi sreću, nego sreća donosi uspjeh, a takvu sreću čovjeku može podariti samo njegov unutarnji mir.

Svjedok je ovomu i sveti Ignacije Lojolski, rođen 1491. godine u baskijskoj plemićkoj obitelji u dvorcu Loyola kraj Azpetije u Španjolskoj koji je u svojoj Autobografiji sam posvjedočio kako je život do 26. godine proveo u ispraznostima svijeta, dok su mu vježbe s oružjem bile glavna zabava, u velikoj i taštoj želji da stekne slavu. Ali Bog je ipak imao drugačije planove. Godine 1521., braneći Pamplonu od Francuza, Ignacija je u nogu pogodilo topovsko zrno i teško ga ozlijedilo i izgledi za preživljavanje su mu bili skoro nikakvi, a onda se iznenada počeo oporavljati. Tijekom oporavka je zatražio viteške romane i štivo kojim bi mogao ispuniti vrijeme, ali kako mu tada to nije bilo dostupno, ponuđene su mu knjige duhovne tematike kroz koje je spoznao ranjivost i ništavnost svjetovnoga ugleda, te otkrio vrijednost služenja Kristu dok je u svojoj nutrini počeo uočavati promjene. Sve to potaknulo ga je da promijeniti svoj život, odluči živjeti poput svetaca i krene hodočastiti u Svetu Zemlju.

Njegova kasnija posvećenost Bogu, ljudima i učenju privući će i sv. Franju Ksaverskoga, Petra Fabera, Alfonza Salmerona, Nikolu Bobadillu i druge, te će vrlo brzo biti utemeljen crkveni red – Družba Isusova koja, osim triju zavjeta: siromaštva, poslušnosti i čistoće, polaže i poseban zavjet Papi da će ići kamo god ih pošalje. Isusovačkih zajednica danas ima diljem svijeta dok je sjedište Hrvatske pokrajine Družbe Isusove u smješteno u Zagrebu, a prisutni su još u Rijeci, Opatiji, Osijeku, Splitu, Dubrovniku, Beogradu, Prizrenu i Sarajevu.

Pogled u život župe

Župa sv. Ignacija Lojolskoga na Grbavici u utemeljena je 29. srpnja 1979. godine i jedina je župa koju pastoriziraju isusovci u Bosni i Hercegovini. U rezidenciji Družbe Isusove, odnosno u redovničkoj kući na Grbavici dočekao nas je župnik p. Ante Topić, potom superior zajednice p. Mato Anić, minister i ekonom u zajednici, te ispovjednik časnih sestara i bogoslova p. Pero Mijić-Barišić i skolastik Daniel Vorih koji je ovdje na svome praktikumu nakon završenoga studija filozofije.

Isusovci su prije osnivanja župe u Sarajevu od gospodina Mire Nosea kupili kuću na Grbavici, a potom je osnovana župa dijeljenjem župa Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu i sv. Josipa na Marijin Dvoru. Kako župa u to vrijeme nije imala župnu crkvu, automehaničarska radnja u sklopu kuće preuređena je i služila je kao župna crkva sve do izgradnje nove koja je završena 2019. godine. Tijekom rata župu je okupirala srpska vojska i neko vrijeme svećenika uopće nije bilo u njoj. Kapelica koja je služila kao župna crkva bila je vidno oštećena, a ni župna kuća nije bila ništa manje pošteđena. A onda je trebalo sve obnoviti i započeti ponovno s pastoralnim aktivnostima. Župnici su od osnutka župe neumorno od gradskih vlasti tražili lokaciju za gradnju župne crkve, ali je nažalost nisu uspjeli dobiti sve do 2009. godine. „Crkva se trebala graditi na jednome mjestu uz rijeku Miljacku, ali kada je organizirana javna rasprava prisutne su žene napravile takvu buku i galamu da tadašnji župnik nije uspio ni riječi progovoriti i umalo od muke i žalosti nije zaplakao”, govori nam p. Pero. Iako je tada rečeno kako se na tom dijelu neće graditi nikakav vjerski objekt jer bi se time uništio postojeći park, samo dva mjeseca nakon toga na istom je mjestu izgrađena džamija.

Nakon dobivanja lokacije trebalo je prikupiti sve potrebne suglasnosti za gradnju, te izabrati projektanta koji će napraviti projekt crkve i pastoralnoga centra sv. Ignacija na Grbavici što je pripalo Juri Pranjiću iz Tuzle. Nakon rješavanja brojnih problema, kao što je primjerice priključak vode za crkvu i pastoralni centar, radovi na izgradnji započeli su krajem rujna 2013. godine, a vodio ih je župnik p. Krešimir Djaković koji je na ovoj župi djelovao deset godina, te su radovi završeni u lipnju 2019. godine. Već sljedećega mjeseca posvetu crkve obavio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Tom su prigodom u oltar ugrađene moći sv. Ignacija dobivene od isusovačke Generalne kurije u Rimu.

Župna je crkva prostrana i svijetla, a u njoj iznad oltara dominira veliko raspelo čiji je korpus izrađen prema uzorku kojega je izradio akademski slikar i isusovac, pokojni p. Marijan Gajšak. Kip sv. Ignacija izradio je akademski kipar Hrvoje Urumović dok su zvono za novu crkvu darovali tvrtka Metal product i obitelj Stjepana Šafrana iz Zagreba.
Župnik p. Ante Topić upoznao nas je s vjerskim životom u župi u kojoj se večernje svete mise slave svaki radni dan, a nedjeljom se slave dvije u 9 i 11 sati, a prije svake svete mise moli se molitva krunice. U okviru Pastoralnoga centra nalazi se kapelica u kojoj se jednom tjedno organizira cjelodnevno klanjanje pred Presvetim što vjernicima, osobito mladima itekako mnogo znači. „Svakoga mjeseca na poseban način častimo blaženoga Ivana Merza, Sluge Božje Petra Barbarića i p. Antu Gabrića moleći za njihovo proglašenje svetim i blaženim. Uz to častimo i Gospu od puta, a svaki prvi petak u mjesecu obilazimo bolesne i nemoćne dok na prvu subotu u mjesecu molimo za duhovna zvanja. Napominjem kako u župi postoji redovita mogućnost za svetu ispovijed, duhovne razgovore, te obnove za obitelji i mlade”, govori nam župnik.

Na pitanje kako vidi budućnost župe odgovara: „Na nama je da radimo s našim vjernicima koje nam je providnost Božja i poglavari povjerili. Župljani su uglavnom starije životne dobi pa je zasada teško očekivati neku svjetliju budućnost župe, ali vjera i nada su moćne pa nam ostaje vjerovati i nadati se, a znakovi i vjere i nade su Marijina Legija i Schönstattski pokret koji djeluju u župi te mješoviti i zbor mladih-studenata.”

U ovoj su se župi redovito održavale brojne duhovne obnove za djecu, mlade, obitelji i starije, a župu su redovito posjećivali i bogoslovi jer su isusovci poznati kao njihovi duhovnici. Trenutno je u župi jedan bogoslov iz Zagreba, Daniel Vorih, koji vrši praktikum. Na pitanje što ga je privuklo u Družbu Isusovu odgovara da je to bio primjer jednoga svećenika: „Vidio sam jednu širinu i slobodu u pastoralu, te mogućnost obavljanja drugih poslova koji nisu nužno vezani samo uz župni pastoral. Oduševila me širina duhovnosti i duhovni potencijal kroz duhovne vježbe, kao i intelektualna širina koja se stekne tijekom studija. Družba je univerzalna i njeguje međunarodnost, nije nužno vezana uz lokalnu širinu, a kako sam i ranije razmišljao o redovništvu, u Družbi Isusovoj mi se ono činilo najbližim mojim osobnim karakteristikama i preferencijama.” Za svoje iskustvo rada u župi sv. Ignacija kaže da je ograničeno brojem vjernika, ali da postoji potencijal da ova župa postane mjesto okupljanja širega sloja ljudi. Daniel je i duhovni asistent mladih u studentskom domu smještenom u okviru isusovačke kuće na Grbavici, a djelatan je i na Radio Mariji Bosne i Hercegovine.

Poslanje u svijetu

Isusovcima je povjereno i vodstvo Radio Marije koja je smještena u prostoru Franjevačkoga provincijalata Bosne Srebrene na Kovačićima. Glavni urednik je p. Mato Anić koji je ujedno i superior redovničke zajednice isusovaca u Sarajevu. Načelo Družbe je „Omnia ad Maiorem Dei Gloriam” (Sve na veću slavu Božju). Na pitanje koliko je danas svijest o tom načelu prisutna u Družbi p. Mato kaže: „Ovo je jedno i prvo načelo ignacijevske duhovnosti – životom i djelima očitovati slavu Božju. Načelo je ovo koje ima svoju povijesnu pozadinu, biblijsku podlogu i bit će aktualno u svakom vremenu jer je i sam sv. Ignacije u svojim molitvama promatrao lik Isusa Krista kojega je želio nasljedovati. Drugim riječima, kada smo u dilemi što odabrati između dva dobra (dva apostolata), Ignacije nas poziva da odaberemo ono djelovanje koje će više proslaviti Krista. Rekao bih da je ovo najbitnije načelo svakog kršćanina svih vremena.”

Nerijetko čujemo kako u svijetu sve više postaje vidljiv problem nedostatka duhovnih zvanja, a ovaj je trend itekako prisutan i kod isusovaca, osobito u razvijenom dijelu svijeta dok je taj broj nešto veći u manje razvijenim zemljama Azije i Afrike gdje družba plodno vrši svoje poslanje. Kao i druge redovničke zajednice, i Družba Isusova je imenovala jednu zajednicu ili osobu čija je zadaća promocija duhovnih zvanja, organiziranje prigodnih druženja i duhovnih obnova. Kao sredstva se redovito koriste i društvene mreže, ali usprkos svemu broj zvanja u Družbi i provinciji i dalje pada: „Ipak, držim da je najgore odustati. Ne smije nam nikada biti svejedno imamo li ili nemamo novih zvanja. Prvo rješenje je moliti, a drugo leži u nama već pozvanima. Onoga trena kada smo u našim samostanima tolike stvari proglasili važnijima nego što je međusobna ljubav, toga smo trena zatvorili vrata svojih samostana novim zvanjima. Moto moga odnosa prema braći i sestrama treba biti stav ljubiti ih više nego što oni ljube mene. Magis (više) je još jedno načelo Ignacijevske duhovnosti”, objašnjava p. Mato. Inače, jedan od najpoznatijih hrvatskih misionara, p. Ante Gabrić, siromašnim stanovnicima Bengalije je često ponavljao: „Dajmo Isusu koliko god možemo i – malo više nego možemo.”

Isusovaca danas ima oko 16 tisuća u 112 zemalja svijeta, vode više od 800 školskih odgojnih ustanova te brojna sveučilišta na kojima se školuje preko dva milijuna ljudi u više od 60 zemalja svijeta. Najveći izazovi s kojima se trenutno susreće Hrvatska provincija jest manjak zvanja i potresom stradali objekti u Zagrebu. Ipak, njihova obnova možda uključuje i neke nove apostolate što potvrđuje i p. Mato: „Izazov je to veliki, no držim da se ničega ne treba bojati jer eventualni gubitak jednoga apostolata jest poziv da se otvorimo drugome. Treba čitati znakove vremena, a isusovac uvijek mora biti mobilan, raspoloživ za nove izazove i vjeran ignacijanskim načelima jer dok ga ona vode i ići će naprijed.”

Uvijek više

Na Crkvi je danas i velika odgovornost u odnosu na mlade koje se u današnjem turbulentnom i teškom vremenu ne smije ostaviti same i bez nade, nego biti s njima, slušati ih, usmjeravati i ohrabrivati. Ovu su odgojnu ulogu isusovci itekako ozbiljno shvatili, a jedan od primjera je i studentski dom Loyola kolegij smješten u okviru isusovačke kuće na Grbavici. U njemu je trenutno desetak studenata među kojima je i Dario Adžić iz Žepča, student druge godine studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. O svome životu u domu tvrdi sljedeće: „Smatram da je ovo dom koji nudi mnogo mogućnosti mladima da se usavrše u svom, kako moralnom, tako i duhovnom životu prvenstveno jer smo okruženi ljudima koji su tu za nas kad god imamo neki problem. Između ostaloga, potiču nas na rad, molitvu, učenje, disciplinu i zalaganje nastojeći pritom probuditi naš osjećaj za ono duhovno i motivirati nas na nesebično služenje drugima, zatim i sebi, a sve to u duhu onoga što je rekao sv. Ignacije Lojolski: ‘Sve na veću slavu Božju!’”

General isusovačkoga reda p. Arturo Sosa je u prigodi 400. obljetnice kanonizacije sv. Ignacija Lojolskoga proglasio Ignacijevu godinu 2021. – 2022. koja započinje u svibnju ove godine, a njezino geslo glasi: „Vidjeti sve novo u Kristu.” Svojoj braći isusovcima diljem svijeta obratio se riječima poticaja da im ova Ignacijeva godina bude novi poziv za slijeđenje nadahnuća od Ignacija, hodočasnika kako bi mogli pronaći Boga u svim stvarima i nadahnuti druge da zajedno tvore apostolsko tijelo puno misionarske revnosti jer nasljednici su te karizme i stoga su odgovorni za njezin legitimitet u vremenima u kojima živimo. Mladima je General pak poručio: „Želimo naučiti pratiti vas. Želimo učiti od vas. Svatko je od vas jedinstven, rođen s posebnom svrhom. Ignacije se borio za to da otkrije smisao svoga života i u njemu možete pronaći inspiraciju dok se borite da svoj život učinite smislenim i dok pitate kako možete doprinijeti izgradnji boljega svijeta u kojemu se poštuje dostojanstvo ljudi i gdje živite u skladu s ispunjenom radošću.”
I na kraju, čini se da današnjem svijetu ponajviše nedostaje istinske radosti koja će nadići beznađe ovoga neizvjesnoga vremena u kojemu trenutno živimo. Isusovci, po uzoru na svoga utemeljitelja sv. Igancija Lojolskoga, ozbiljno su shvatili svoju ulogu u širenju Radosne vijesti sadržane u osobi Isusa Krista i sva svoja nastojanja i djelovanja usmjeravaju u tom pravcu vođeni Božjom ljubavlju. Ta Božja ljubav je beskrajni ocean bez početka i kraja u koji su uronjene sve duše ovoga svijeta i u kojemu je tek jedna kapljica nade dovoljna da nas digne iz sivila u koje je čovječanstvo zapalo, jer sreća se nalazi u svemu, samo je treba znati izdvojiti i činiti sve na veću slavu Božju kako nalaže i samo geslo Družbe Isusove. Samo tako će se razvedriti i vani, i u životu i u duši.

Pomozite nam obnoviti Baziliku

Srce Isusovo, koje je „izvor svake utjehe“, kako molimo u litanijama, tješi nas i u ovoj situaciji i otvara put nade. Zahvaljujemo mu što od nas isusovaca nitko nije nastradao, tek manja ili veća uznemirenja zbog stresa ili potrebe preseljenja, jer su i više etaže u kući izvan upotrebe. No, zbog toga svega ne odustajemo! Štoviše, u zajedništvu sa svima vama, u zahvali onima koji su nam već iskazali podršku i pružili ruku suradnje, započinjemo obnovu naše Bazilike Presvetog Srca.

Ignacijev put

Godišnjak Ignacijev put je namijenjen našim prijateljima i dostupan je u tiskanom obliku.

Svi brojevi Ignacijevog puta →

Pratite nas

Povezane objave

Mobilni tim svećenika na potresom pogođenom području

Mobilni tim svećenika na potresom pogođenom području

Inicijativa hrvatskih isusovaca formirala je mobilni tim svećenika za psihološko-duhovnu pomoć osobama i obiteljima koje su žrtve nedavnih razornih potresa na području Sisačke biskupije. Tim se uključio u širi projekt s istim ciljem Povjerenstva za obiteljski pastoral...

New earthquake in Zagreb

New earthquake in Zagreb

The 6.3-degree earthquake which had its epicenter in Petrinja, 46 km from Zagreb, on December 29, 2020, has caused new damages on the Sacred Heart Basilica and other Jesuit communities in Zagreb. They were already severely damaged by the earthquake of March 22, 2020...

Posljedice novog potresa

Posljedice novog potresa

U potresu koji je u utorak, 29. prosinca u 12.19 sati imao epicentar u Petrinji, magnitude 6.2 po Richteru, oštetio je ponovno baziliku Srca Isusova u Zagrebu, u Palmotićevoj ulici, kao i zgrade samostana i pastoralnog centra. Najvidljivija su oštećena upravo u...

Share This