Veličanstvena proslava stogodišnjice rođenja i ovaranja kauze sluge Božjega p. Ante Gabrića započela je u subotu, 28. veljače u 11 Prvom sjednicom biskupijskog postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića SJ.
U svom je prigodnom govoru kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, podsjetio na riječi bl. Majke Terezije, koje je 1978. godine izrekla u Metkoviću, rodnome gradu p. Gabrića. Tada je kazala kako su ljudi u Bengaliji u p. Gabriću dobili Isusa. Preko njega i od njega doznali su da ih dragi Bog ljubi. Oni su doznali da su naša braća i sestre – citirao je bl. Majku Tereziju kardinal Bozanić. Grob p. Ante Gabrića uz župnu crkvu u Maria Polliju, nastavio je, postao je mjesto molitve i hodočašća. „Postoje i pisana svjedočanstva o njegovu svetom životu i plodnom apostolskom djelovanju, kako za njegova života, tako i poslije smrti“, zaključio je kardinal Bozanić, dodavši da je glas o svetosti p. Gabrića raširen u objema njegovim domovinama – Hrvatskoj i Indiji.
Nakon Kardinalove prigodne riječi, vicepostulator u biskupijskom postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića p. Antun Volenik, nakon što je svoj dekret i potvrdu imenovanja vicepostulatorom predao Kardinalu na provjeru, predstavio je životopis p. Ante Gabrića. Kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Stjepan Večković pročitao je Kardinalovu Odluku o otvaranju procesa i Odluku o uspostavi suda i imenovanju članova, koji su položili prisegu o načinu vršenja povjerene im službe.
Svečani crkveni čin otvaranja biskupijskog postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića SJ svojim pjevanjem uzveličali su Apostoli mira.
Svečano euharistijsko slavlje u povodu stote godišnjice rođenja i službenog otvaranja postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića istoga dana u bazilici Srca Isusova u Zagrebu predslavio je također kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, postulator svih isusovačkih kandidata za proglašenje blaženima i svetima iz Rima p. Anton Witwer, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Ante Tustonjić, kao i provincijali drugih redovničkih zajednica, više svećenika, među kojima i vicepostulator u biskupijskom postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića p. Antun Volenik. Misi je nazočila i rodbina p. Gabrića.
U prigodnoj homiliji p. Antun Volenik je podsjetio na svetački lik p. Gabrića. Istaknuo je, kako je on ozbiljno shvaćao svoje redovničke zavjete, osobito siromaštvo, dok je sam misijski zavjet učinio još puno prije. Tako je propovjednik podsjetio na zgodu u travničkom sjemeništu pri odlasku u Indiju p. Vizjaka, kada je mali Ante obećao da će i on njegovim putem.
„Danas kada zahvaljujemo Bogu da ga je dao prvo njegovoj obitelji, rodu Gabrića, potom isusovačkom redu i njegovim dvjema domovinama Hrvatskoj i Indiji, može nam se činiti da mu je sve bilo ‘med i mlijeko’. No, puno puta i on je s psalmistom morao ponavljati: ‘Ja vjerujem i kada kažem nesretan sam veoma’, ali ne bi bio on on, kada ne bi iz takve situacije okrenuo na dobro, na sreću i zahvaljivanje. Poseban je osjećaj imao prema malenima jer je i sam sačuvao dušu djeteta, upravo onakvu dušu bez koje nema ulaska u kraljevstvo Božje. Tisuće i tisuće naše hrvatske djece preko MAK-a pomoglo je djecu u njegovim misijskim postajama. A p. Ante ni njih nije ostavio anonimnim, dapače dovoljno se sjetiti dogodovština njegovog malog ministranta koje su se mogle pratiti iz broja u broj, za što je osobito zaslužan Gabrićev svojevrsni životopisac i suradnik vlč. Luka Depola“, podsjetio je propovjednik.
Referirajući se na psalam 116, p. Volenik je naglasio kako tu nalazimo opis istine koja se obistinila i u životu p. Gabrića: „Dragocjena je u očima Gospodinovim smrt pobožnika njegovih“. U tom je kontekstu podsjetio na duhovni testament koji je 28. listopada 1976. na kraju oproštajne propovijedi u bazilici Srca Isusova izrekao p. Ante: „I kad čujete da je p. Ante tamo pao, zadnji dah dao Isusu i dušama recite molitvu ‘Isuse milostiv budi njegovoj duši’“.
Riječi s njegove oproštajne propovijedi pokazuju koliko je ponizno mišljenje imao o sebi. No, oni koji su ga poznavali i pratili bili su odmah nakon njegove smrti sigurni u njegovu nebesku proslavu.
Svi znamo i u smrti je povezao svoje dvije domovine, kao što je to činio za života. U njegov grob u misiji Maria Polli koje je danas mjesto hodočašća i uslišanja, stavljena je gruda hrvatske zemlje i bočice vode iz Jadranskoga mora, dodao je p. Volenik te homiliju zaključio molitvom koju je napisao p. Ante: „Isus ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan za svako sutra, ključ za svaki problem, melem za svaku bolest“.
Nakon popričesne molitve p. Volenik pročitao je „Proglas kauze beatifikacije p. Ante Gabrića, misionara u Indiji, člana Družbe Isusove“ koji je potpisao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a kojeg su vjernici pozdravili gromoglasnim pljeskom. Prije blagoslova kardinal Bozanić je istaknuo kako je kao mladi svećenik susreo p. Antun Gabrića 1976. u Malom Lošinju: „Duboko su mi se utisnuli u sjećanje oni prizori kada se narod oko njega okupljap. Svi su mu se htjeli približiti, dotaknuti ga. To govori kako su sveci nama potrebni. Onaj tko je blizu Bogu, bliz je i čovjeku. Stoga vas pozivam da se molite, da tražite u molitvi zagovor p. Gabrića, on će vam sigurno pomoći“, rekao je na kraju mise kardinal Bozanić.
Po završetku mise prikazan je dokumentarni film „Tamo gdje palme cvatu“ novinarke Ljiljane Bunjevac – Filipović u produkciji HRT-a, te predstavljena knjige Ivana Jurića „Pisma p. Ante Gabrića rodbini u Metkoviću“ nastala marom gospođe Roze Gabrić, rođakinje p. Ante.
Izvor: Postulatura p. Ante Gabrića/Laudato
