Želim iskoristi ovu prigodu da zahvalim najprije dragom Bogu, a onda i svima vama koji ste me pratili svojim molitvama i drugim dobrim djelima do oltara. U utorak 2. travnja 2013., u crkvi Al Gesù u Rimu zaređen sam, zajedno s još dvanaestoricom subraće, za đakona. Svečano misno slavlje i obred ređenja predvodio je kardinal Gianfranco Ravasi, pročelnik Papinskog vijeća za kulturu. Ovom prilikom želim zahvaliti svima koji su prisustvovali ređenju, a također i onima koji nisu mogli biti prisutni ali su bili zajedno sa mnom u mislima i molitvama. Na poseban način zahvaljujem p. provincijalu Anti Tustonjiću, p. Anti Lozuku, subraći koja službuju i studiraju ovdje u Rimu, mojim dragim gostima iz Hrvatske, te prijateljima i prijateljicama koji su došli zajedno sa mnom uveličati moje đakonsko ređenje.
Teško je u nekoliko riječi izreći dojmove, ali za vrijeme obreda ja sam osjetio jedan dubok mir i radost. Polaganjem biskupovih ruku za mene je bio trenutak kada sam osjetio tu beskrajnu milost koja me je pratila od prvih novicijatskih dana do ovog svečanog trenutka. Poseban je doživljaj u prepunoj crkvi, pred svećenicima i pukom Božjim odazvati se na Gospodinov poziv: Evo me! Taj, Evo me! i Hoću! – jest najviše što čovjek može dati Gospodinu; odgovoriti na njegov poziv koji je u njegovoj providnosti sigurno bio urezan u moje srce i prije mog rođenja.
Drugi veliki događaj koji ću pamtiti za života jest susret sa svetim ocem Franjom, na općoj audijenciji u srijedu 3. travnja 2013., kojeg sam imao priliku ne samo vidjeti, nego i zagrliti i podijeliti nekoliko srdačnih riječi. To je čovjek koji svima dolazi u susret s osmijehom na licu, to je čovjek iz kojeg isijava jednostavno neka posebna ljubav, dobrota i jednostavnost. Ponosan sam i velika mi je čast bila susresti se oči u oči s Papom. Imao sam osjećaj da se grlim s čovjekom s kojim se poznajem, što bi se ono reklo ‘sto godina’.
I na kraju svima želim još jednom obilje mira i Božjeg blagoslova da kao Crkva rastemo u vjeri i ljubavi i da nam Krist bude putokaz i svjetlo na našim životnim putovima, poslovima, apostolatima, studijima… Volio bih završiti ovaj moj osvrt jednom izvrsnom mišlju pape Franje: ”Možemo hodati koliko želimo, ali bez Isusa nikamo nećemo stići!”
