Na Josipovo 2013. naša škola lijepo je i svečano proslavila 15. obljetnicu svoga postojanja. U crkvi sv. Mihaela u ponedjeljak 18. ožujka slavili smo svečanu svetu misu uoči svetkovine sv. Josipa, zaštitnika naše škole. Svojim dolaskom obradovali su nas mnogi koji su povezani sa školom od njezinih početaka do danas: sadašnji i nekadašnji učenici, nastavnici, roditelji, dobročinitelji, osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo, prijašnji ravnatelji isusovci, ravnatelji katoličkih gimnazija iz Slavonskog Broda, Virovitice i Požege te svećenici okolnih osječkih župa. Naši mnogobrojni ministranti također su bili na visini zadatka, pa je oko oltara bilo i mirisa tamjana koji nam je dao osjetiti svečanost liturgije.
Počelo je dakako obraćanjem našeg Ravnatelja. P. Ivica Musa nam je otkrio do sada naizgled nevažan detalj iz života prvog ravnatelja ove škole p. Petra Galaunera. On je naime davne 1973. u Rimu, spremajući se postati tadašnjim Provincijalom Hrvatske provincije Družbe Isusove, pohađao tečaj za novoimenovane provincijale i to s izvjesnim Jorgeom Bergogliom. Obojica su postali provincijali, a potom obojica preuzeli i slijedeća strateška poslanja. Drugospomenuti postao je nadbiskupom, kardinalom i Papom, dok će p. Galauner biti osnivač Ikg-a u Osijeku. Lijepa i ugodna paralela za sve nas!
Tako je odano priznanje p. Galauneru koji je zajedno s p. Perom Mijićem-Barišićem stavio gimnaziju na noge, a ona je u kratkom vremenu stekla vrlo važno mjesto na području obrazovanja i kulture u gradu i Osječko-baranjskoj županiji. Budući da je sama škola osnovana 10. veljače 1998. p. Musa je izabrao jednostavan način kojim bi nazočnima pokazao „koliko je škola u ovih petnaest godina narasla“ i zato „pozvao sestru blizanku naše škole“ da pristupi ambonu i primi rođendanski buket cvijeća. Bila je to učenica prvog razreda Ana Vučak koja je rođena istoga dana kada i škola koju sada pohađa. Potom je započela sama misa kojoj je predsjedao p. Ante Tustonjić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
Od početka do kraja njegove propovijedi provlačila se nit zahvalnosti. Naglasio je da smo se danas okupili na jedan utjelovljeni čin zahvalnosti – na svetu misu koju zovemo i euharistija – žrtva zahvale. Pred Bogom zahvaljujemo danas za jednu tinerdžejku, našu Gimnaziju koja slavi 15 godina. To više nije dijete, polako postaje odrasla osoba. No, kao i svaka tinerdžejka ima još uvijek i svojih teškoća, nesavršenosti, ali je prepuna energije i volje, prepuna kreativnosti i vedrine. Roditelji i profesori najbolje znaju što to znači imati posla s tinejdžerima… Nije ta naša Gimnazija pala s neba, mnogi su u nju utkali svoj trud, znanje i dio svoga života. Za njih osobito Bogu zahvaljujemo. Počevši od ravnatelja i profesora, roditelja koji su nam povjerili svoju djecu, učenicima koji su ures i ponos naše škole. Hvala i svima koji su pomogli i pomažu da ova naša Gimnazija uzraste i stasa, nadbiskupu, gradskim i županijskim vlastima, brojnim znanim i anonimnim dobročiniteljima. Mi, isusovci, sami ne bismo mogli sve to ostvariti. Bog zna da bismo se svima vama htjeli odužiti, ali to nećemo moći na adekvatan način. Ostaju nam riječi zahvalnosti i naša molitva. Ne znam koliko vam je poznato, ali mi isusovci svaki mjesec prikazujemo jednu svetu misu za naše dobročinitelje. Svaki svećenik. A nas svećenika je negdje oko stotinu, dakle, svaki mjesec stotinu misa se izmoli za sve vas koji činite dobro našoj Družbi, pa tako i našoj školi.
Poslije mise preselili smo u atrij obližnjeg Arheološkog muzeja gdje su učenici pod vodstvom prof. Matije Zorića i knjižničarke Renate Stojaković izveli duhovitu predstavu o grčkom junaku Perzeju. Liturgiju i program u muzeju animirao je naš dragi i lijepo uvježbani zbor pod ravnanjem prof. Zrinke Andrić. Klasičarski ukras lijepoj našoj himni bili su stihovi prevedeni na grčki jezik i tako otpjevani. Sve je bilo prilično svečano ali i neformalno i bez ukočenosti. Takav je bio i govor gradonačelnika Bubala koji je u onome što su naši učenici priredili te večeri našao više razloga za optimizam nego u političkim programima koje je čuo toga istoga dana prije dolaska na svečanost. Domjenak su omogućili roditelji učenika pripremivši obilje hrane i pića. Proslava se nastavila i 19. ožujka u dvorani Gradski vrt u 10 sati sportskim susretima profesora i učenika Gimnazije pod vodstvom prof. Zvonka Beissmanna. Bilo je opuštajuće i veselo. U povlačenju konopca 3.a razred bezobrazno se usudio pobijediti profesore od kojih je nekolicina završila na podu. No o tome nećemo… 🙂
Mislav Skelin sj
