U Osijeku sam novo lice – od kolovoza prošle godine. Došao sam ovdje nakon studija školske pedagogije u Rimu, što je u neku ruku razumljivo s obzirom da se u Osijeku nalazi jedna od dvije isusovačke škole na teritoriju naše Hrvatske isusovačke provincije: Isusovačka klasična gimnazija.
U Osijeku sam već ranije proveo dva mjeseca dok sam bio još novak i to iskustvo u školi, pretežno s p. Špirancem, mi je ostalo u jako lijepom sjećanju zbog dinamičnog odnosa s učenicima, odgojiteljima, ljudima Osijeka i Slavonije, zbog duhovnih obnova i drugih aktivnosti. S nekim učenicima sam ostao u kontaktu i nakon mog tadašnjeg odlaska iz Osijeka a s nekima od tih i danas blisko surađujem oko Mise mladih, duhovnih obnova i drugih inicijativa koje ovdje pokrećemo.
Ova moja nova „osječka faza“ je drugačija. – Sada sam se vratio kao Kristov svećenik, što u pogledu pastorala znatno mijenja stvari: odgovornost je veća, služim sv. mise, pripremam propovijedi, puno vremena provodim ispovijedajući i/ili duhovno razgovarajući s ljudima. Otvara se potpuno jedna nova dimenzija mog života, posebno preko tih susreta s ljudima koji se nalaze u različitim životnim situacima: mladi i stariji, učenici, studenti, mladi i stari radnici, nezaposleni, umirovljeni… Apostolat je to s ljudima koji ispunjuje, premda nisam ovisan o njemu. Na izvrstan način imam priliku „konzumirati“ svoje mlado svećeništvo i na tome sam jako zahvalan. Da je uvijek lako – nije, ali čini mi se da zasad uspijevam održati ravnotežu između davanja ljudima, odmora i odnosa s Gospodinom.
Moj mandat ovdje je rad kao vjeroučitelj i duhovnik u školi te apostolat u našoj maloj isusovačkoj rezidenciji u Osijeku, gdje živimo osmorica subraće. Svaki od nas je dio tijela naše misijske zajednice, bez kojeg ona jednostavno ne bi funkcionirala: netko nabavlja namirnice i vodi računa o financijama, netko kuha i dijeli pričest, netko pak radi u vojsci, netko ispovijeda i pomaže na susjednim župama, netko vodi duhovne vježbe, netko vodi računa o našoj maloj kapeli, trojica radimo u školi. Moj prioritet su, uglavnom, naši učenici i odgojitelji u našoj školi te mladi i drugi koji dolaze u Rezidenciju. Ravnatelj škole, p. Sebastijan Šujević, mi je veliki i mudri oslonac te jako lijepo surađujemo i nadopunjujemo se.
Na početku bilo koje moje aktivnosti ovdje je osobna molitva, koja nadahnjuje vrlo raznolik pastoral: predavanje vjeronauka, duhovni razgovori u školi i u Rezidenciji (u sklopu duhovnih vježbi i inače), koordiniranje školske karitativne skupine KVAS, čiji članovi posjećuju domove za nezbrinutu djecu, za starije i nemoćne itd.; zatim započeli smo s Misama mladih oko koje smo okupili jednu divnu, zrelu i kreativnu ekipu mladih ljudi i kojoj je svrha okupiti ljude u Kristovom slavlju ali i kasnije u druženju, izletima, duhovnim obnovama, volontiranju i u cjelovitoj ljudskoj i kršćanskoj formaciji mladih ljudi. U Osijeku postoji puno duhovne gladi: i mladi i stariji se okupljaju u mnoge molitvene i crkvene zajednice, od kojih s nekima usko surađujem: inicijativa 40 dana za život, Taize zajednica, zajednica koja moli sa ženama žrtvama zlostavljanja itd. Laikat je zaista živ. S druge strane postoji druga nesređena stvarnost naglašene bogopsovke, neurednih bračnih i intimnih odnosa koji jako ranjavaju, moralne i materijalne neimaštine, odlaska mladih i čitavih obitelji…
Velika je potreba a radnika malo. Iz osječkih crkvenih zajednica i udruga (posebno Duhosa) izašao je veliki broj bračnih i redovničko-svećeničkih zvanja, ali glad za osobnom i dubokom duhovnošću je tolika da mi redovnici ne možemo udovoljiti svim potrebama ljudi, stoga se nadamo da će još mlađih isusovaca biti poslano ovdje. Ono što ne želim je upasti u zamku aktivizma, nego polako ali ustrajno biti na raspolaganju ljudima koji dolaze. U tom smislu ne želim svojim idejama biti pokretač svih mogućih budućih inicijativa koje će se ovdje roditi, nego potičem mlade da kroz molitvu i razlučivanje predlažu i angažiraju se. Vrijeme je uvijek neprijatelj.
Jedan lijep i vrijedan dio mog apostolata ovdje je i suradnja s drugim crkvenim zajednicama iz Osijeka i Hrvatske i šire: s kolegama vjeroučiteljima koji me zovu da predstavljam naše isusovačke ljetne programe ili da sudjelujem u njihovim školskim projektima, sa SKAC-om Palma i udrugom MAGIS vodim duhovne vježbe i sudjelujem na raznovrsnim ljetnim i drugim kampovima za mlade, na Misama mladih imali smo nekoliko gostovanja, između ostalih pp. Ike i Tomislava Rukavine, misionara Antuna Štefana i, uskoro, don Damira Stojića, te brojnih laika. Želja nam je kroz prizmu nade povezati bezvremenitost liturgije i svakodnevne životne izazove.
Živo je i bit će još življe, samo da je srce u Gospodinu: OAMDG!
p. Hrvoje Mravak
