Andrew Garfield, koji je nedavno glumio isusovačkog misionara u filmu Martina Scorsesea – “Tišina”, odlučio je podijeliti svoje iskustvo u provedenim duhovnim vježbama u šutnji u duhovnom centru sv. Buena u North Walesu. Garfield je gostovao u televizijskoj emisiji “Graham Norton Show” na BBC One-u u prošli petak, zajedno s Annete Bening, Harriet Harman i Asa Butterfield.
Kao dio pripreme za ulogu isusovca u filmu, Garfield objašnjava, je bilo da zajedno s kolegom Adamom Driverom uroni u ignacijevsku duhovnost. Opisujući Tišinu kao “predivan film”, rekao je kako je Martin Scorsese učinio nešto vrlo duboko. “Ali, jedna od stvari koje smo učinili bili su: otišli smo na duhovne vježbe u tišinu u Wales, u duhovni centar St Beuno, koja je predivna kršćanska kuća za duhovne vježbe… Dakle, bili smo osam dana zajedno; sreli smo se jednom u New Yorku … i ponovno smo se sretali u Walesu u totalnoj tišini u sedam dana!”
Andrew Garfield kaže kako su njih dvojica, Driver i on, prihvatili potpunu šutnju tih tjedan dana i jedini način na koji su njih dvojica komunicirali bio je preko gesti; i bio je iznenađen što nitko iz publike nikad nije išao na duhovne vježbe koje se obavljaju u tišini. “To je moje predivno iskustvo – sjajno, i vrlo brzo sam se navikao na društvo samog sebe i … stvorivši pravu intimu sa samim sobom.”
Svjetlo svijetli nad slabostima i nedostacima
Garfield je doživio i zastrašujuće iskustvo nakon završetka sedmodnevnih duhovnih vježbi. “Izgubili smo svoje umove!” rekao je, “ovo je bila čudna stvar. Ušli smo u auto i vozili smo se tri sata do aerodroma. I bilo je baš kao bujica rijeke – to izlijevanje prostih riječi i slika. Bilo je kao da je vrag govorio: ‘gdje ste bili zadnjih sedam dana?’ Bilo je zbilja zastrašujuće – bilo je istinski zastrašujuće! I smiješili smo se i plakali smo od smijeha.”
P. Roger Dawson SJ., direktor St Beuna, kazao je kako nije iznenađen što je Andrew Garfield rekao. “Isusovačka duhovnost se odnosi na ‘traženje Boga u svim stvarima’ i onda kad netko dolazi na duhovne vježbe, Bog nas prihvaća takve kakvi jesmo, zajedno s našim manama”, objasnio je. “Obično kad ljudi čuju što se događa u duhovnim vježbama misle samo kako vlada mir i spokoj, što može biti. Ali zapravo ‘pronalaziti Boga u svim stvarima’ znači gledati i na mračnu stranu – na naše slabosti i nedostatke, onoliko koliko (ako ne i više nego) gledamo našu atraktivnu, impresivnu ili čak ‘svetu’ stranu… Bog može osvjetliti na naša neatraktivna mjesta i reći ‘Pogledaj ovo!'”
P. Dawson također vjeruje kako duhovne vježbe mogu biti osjetljivo vrijeme nabijenih emocijama. “Ne bi svatko mogao opsovati, nasmijati se i rasplakati nakon jednih duhovnih vježbi – kao Garfield, ali je to možda bio njegov način oslobađanja napetosti nakon što je opisao kao vrlo intenzivno duhovno iskustvo koje je proživio.”
Izvor: SJ Europe
Preveo: sk. Ivan Marinković, DI.
