“Crkva vas treba na svojim geografskim, kulturnim, intelektualnim i duhovnim granicama”, rekao je papa Lav XIV. u petak, 24. listopada, provincijalima Družbe Isusove, koji se ovih dana sastaju u Rimu.
U nastavku objavljujemo prijevod poruke pape Lava XIV.
U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.
Mir s vama!
Oče Sosa,
dragi prijatelji,
Želio bih vas sve jutros pozdraviti u Vatikanu i zahvaliti vam na vašoj prisutnosti. Posebno zahvaljujem vašem generalnom poglavaru na lijepim riječima. Molim se da vaš susret bude plodonosan i da vas kroz njega Duh Sveti ojača u vašem pozivu i pomogne članovima Družbe Isusove da razaznaju nove načine ispunjavanja svoje misije u današnjem svijetu.
Živimo u vremenima koje mnogi opisuju kao epohalne promjene, karakterizirane brzim transformacijama u kulturi, gospodarstvu, tehnologiji i politici. Posebno, umjetna inteligencija i druge inovacije mijenjaju naše razumijevanje rada i odnosa, pa čak i postavljaju pitanja o ljudskom identitetu. Degradacija okoliša prijeti našem zajedničkom domu. Politički sustavi često ne uspijevaju odgovoriti na vapaje siromašnih. Populizam i ideološka polarizacija produbljuju podjele među narodima. Mnogi ljudi podliježu konzumerizmu, individualizmu i ravnodušnosti.
Pa ipak, u ovom svijetu Krist nastavlja slati svoje učenike. Družba Isusova odavno je prisutna gdje god se potrebe čovječanstva susreću s Božjom spasonosnom ljubavlju: kroz duhovno vodstvo, intelektualnu formaciju, služenje siromašnima i kršćansko svjedočanstvo na raskrižju kultura. Sveti Ignacije Lojolski i njegovi drugovi nisu se bojali neizvjesnih situacija ili poteškoća; išli su na periferije, gdje su se vjera i razum susretali s novim kulturama i velikim izazovima.
Sveti Pavao VI. rekao je: “Svugdje u Crkvi, čak i u najtežim i najosjetljivijim područjima, na raskrižju ideologija, […] isusovci su bili i jesu” (Govor u povodu 32. generalne kongregacije Družbe Isusove, 3. prosinca 1974.). U istom duhu, papa Benedikt XVI. zatražio je ljude „snažne i duboke vjere, čvrste kulture i istinske ljudske i društvene osjetljivosti“ da služe na tim „granicama“, pokazujući sklad između vjere i razuma i otkrivajući Kristovo lice onima koji ga još ne poznaju (usp. Obraćanje ocima koji sudjeluju na Općoj kongregaciji Družbe Isusove, 21. veljače 2008.).
Danas ponavljam: Crkva vas treba na granicama, geografskim, kulturnim, intelektualnim i duhovnim. To su rizična mjesta, gdje poznate karte više nisu dovoljne. Tamo ste, poput Ignacija i isusovačkih mučenika koji su ga slijedili, pozvani na razlučivanje, inovaciju i povjerenje u Krista, „opasujući bokove istinom, oblačeći oklop pravednosti i obuvši noge u spremnost naviještati evanđelje mira“ (Ef 6,14-15). Kada Duh vodi apostolsko tijelo negdje drugdje za veće dobro, to može zahtijevati napuštanje struktura ili uloga koje su dugo bile drage srcu, manifestaciju ignacijanske „svete ravnodušnosti“.
Jedna od glavnih granica danas je sinodalni put u Crkvi. Sinodalnost poziva svakoga od nas da dublje slušamo Duha Svetoga i druge, kako bi naše strukture i službe bile fleksibilnije, transparentnije i osjetljivije na Evanđelje. Hvala vam na vašem doprinosu sinodalnom procesu, posebno na pomaganju crkvenim zajednicama da razluče kako zajedno hoditi putem nade.
Još jedna ključna granica je pomirenje i pravda, posebno u svijetu rastrganom sukobima, nejednakošću i zlostavljanjem. Danas mnogi ljudi doživljavaju isključenost, a brojne rane ostaju otvorene između generacija i naroda. Kao što sam nedavno primijetio, prisjećajući se posjeta svog časnog prethodnika Lampedusi, moramo se suprotstaviti “globalizaciji nemoći” kulturom pomirenja, susrećući se u istini, oprostu i iscjeljenju. Moramo postati stručnjaci za pomirenje, vjerujući da je dobro jače od zla (usp. Video poruka o nominaciji Lampeduse za UNESCO-vu nematerijalnu kulturnu baštinu, 12. rujna 2025.).
Tehnologija, a posebno umjetna inteligencija, predstavlja još jednu važnu granicu. Ima potencijal doprinijeti ljudskoj dobrobiti, ali također nosi rizik izolacije, gubitka posla i novih oblika manipulacije. Crkva mora etički voditi te promjene, braneći ljudsko dostojanstvo i promičući opće dobro. Moramo razaznati kako koristiti digitalne platforme za evangelizaciju, izgradnju zajednice i otpor lažnim bogovima konzumerizma, moći i samodostatnosti.
Opće apostolske preferencije Družbe, koje je papa Franjo 2019. godine odobrio kao privilegirane smjernice za provođenje njezine misije, svakako su izazov koji zahtijeva razlučivanje i hrabrost. Vaša prva preferencija – pokazati put Bogu kroz duhovne vježbe i razlučivanje – odgovara na duboku čežnju ljudskog srca. Na svakom kontinentu, čak i u sekulariziranim društvima, mnogi ljudi traže smisao života, često to ne shvaćajući. Kao što je rekao sveti Augustin: “Stvorio si nas za sebe [Gospodine] i naša srca ne miruju dok se ne smire u tebi” (Ispovijesti, 1,1.3). Potičem vas da se susrećete s ljudima s ovim nemirom: u kućama za duhovne obnove, sveučilištima, na društvenim mrežama, u župama i u neformalnim prostorima gdje se okupljaju oni koji traže. Naviještajte radost Evanđelja s poniznošću i uvjerenjem. Ostanite kontemplativni u djelovanju, ukorijenjeni u intimnom svakodnevnom odnosu s Kristom, jer samo oni koji su Mu blizu mogu voditi druge k Njemu.
Vaš drugi prioritet poziva vas da pratite siromašne, isključene iz svijeta i one čije je dostojanstvo ranjeno. Mnogi ljudi danas su žrtve ekonomskog sustava koji daje prednost profitu nad dostojanstvom ljudske osobe. U svojoj nedavnoj pobudnici Dilexi te naglasio sam potrebu suprotstavljanja “diktaturi ekonomskog sustava koji ubija”, gdje bogatstvo nekolicine raste vrtoglavom brzinom dok mnogi ostaju (usp. br. 92). Ova globalna neravnoteža tjera bezbrojne ljude na migracije u potrazi za životom. Napuštaju svoje domove, kulture i obitelji, često se susrećući s odbacivanjem i neprijateljstvom. Pravo učeništvo zahtijeva i osuđivanje nepravde i predlaganje novih modela temeljenih na solidarnosti i općem dobru. U tom smislu, vaša sveučilišta, društveni centri, publikacije i institucije poput Isusovačke službe za izbjeglice mogu biti snažni kanali za promicanje sustavnih promjena. Unatoč preprekama ili neuspjesima s kojima se ponekad susrećemo u ovoj službi, ne smijemo podleći ogorčenosti, “umoru od suosjećanja” ili fatalizmu. Umjesto toga, moramo vjerovati u preobražavajuću moć Božje ljubavi, poput zrna gorušice koje postaje veliko stablo (usp. Mt 13,31-32).
Vaš treći prioritet – pratnja mladih na putu prema budućnosti punoj nade – je hitan. Današnja mladež je raznolika: studenti, migranti, aktivisti, poduzetnici, vjernici i marginalizirane osobe. Unatoč svojoj raznolikosti, ujedinjuje ih želja za autentičnošću i transformacijom. Oni su „u pokretu“, tražeći smisao i pravdu. Crkva mora naučiti njihov jezik i govoriti ga, kroz djela i prisutnost, a ne samo riječima. Stoga je važno stvoriti prostore gdje mogu susresti Krista, otkriti svoj poziv i raditi za Kraljevstvo. Predstojeći Svjetski dan mladih u Koreji bit će ključni trenutak za ovu misiju.
Vaša četvrta preferencija, briga za naš zajednički dom, odgovara na poziv koji je i ljudski i božanski. Kao što je papa Franjo izjavio u enciklici Laudato Si’: „Mladi od nas traže promjenu. Pitaju se kako je moguće da se trudimo izgraditi bolju budućnost bez razmatranja ekološke krize“ (br. 13). Ekološko obraćenje ima duboko duhovni karakter; odnosi se na obnovu našeg odnosa s Bogom, jedni s drugima i sa stvorenjem. U tom nastojanju, ponizna suradnja je bitna, prepoznajući da nijedna institucija ne može sama odgovoriti na ovaj izazov. Neka vaše zajednice postanu primjeri ekološke održivosti, jednostavnosti i zahvalnosti za Božje darove.
Hitnost naviještanja Evanđelja jednako je važna danas kao što je bila u vrijeme svetog Ignacija. Gospodin preko proroka Izaije kaže: “Evo, činim nešto novo; tek se pojavljuje. Zar to ne prepoznajete?” (Iz 43,19). Vaš je zadatak, draga braćo, pomoći svijetu da vidi tu novost, sijati nadu tamo gdje se čini da prevladava očaj, donijeti svjetlo tamo gdje prevladava tama.
Da biste to postigli, potičem vas da ostanete blizu Isusa. Kao što nam Evanđelje kaže, prvi učenici bili su s Njim “cijeli dan” (usp. Iv 1). Ostanite s Njim u osobnoj molitvi, kroz slavljenje sakramenata, pobožnost Njegovom Presvetom Srcu i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Na drugačiji, ali jednako snažan način, ostanite s Njim prepoznajući Njegovu prisutnost u životu zajednice. Iz te ukorijenjenosti crpit ćete hrabrost da idete svugdje: da proglašavate istinu, da pomirite, da iscjeljujete, da radite za pravdu, da oslobodite zatvorenike. Nijedna granica neće biti izvan vašeg dosega ako hodate s Kristom.
Nadam se da će Družba Isusova moći čitati znakove vremena s duhovnom dubinom; da ćete promicati ono što služi ljudskom dostojanstvu, a odbacivati ono što ga umanjuje; da ćete biti fleksibilni, kreativni, razboriti i uvijek na misiji, “in fieri”, kako je rekao papa Franjo tijekom vaše posljednje Generalne kongregacije (Govor na 36. Generalnoj kongregaciji Družbe Isusove, 24. listopada 2016.). Neka vas Gospodin vodi do granica ovog vremena i dalje, obnavljajući Crkvu i gradeći Kraljevstvo pravde, ljubavi i istine.
Sa zahvalnošću za vašu službu, udijeljujem vam svoj apostolski blagoslov.
Papa Lav XIV
(preveo Ivan Marinković, SJ)
