U nedjelju 13. srpnja 2025., u Županji, u župi mučeništva svetog Ivana Krstitelja, naš je Ivan proslavio svoju mladu misu pod geslom “Bog je ljubav”. Slavlje je započelo roditeljskim blagoslovom i procesijom kroz grad u kojoj se mogla vidjeti ljepota Slavonije.
U svojoj sadržajnoj propovijedi p. Stanko Perica rekao je između ostalog i ove poticajne riječi:
“Dan je radosti. Dobili smo svećenika. Imamo u našoj sredini onoga tko je radikalno povjerovao da je Bog ljubav i da će ga ta ljubav nositi kroz čitav život. Ivan će čitavog svoga života iz dana u dan svjedočiti da je Bog ljubav i tako će navješćivati evanđelje”.
P. Stanko sjetio se davnih godina kada je zajedno s Ivanom bio na Modravama, na ljetnom kampu koji su vodili isusovci, i kako je Ivan počeo razmišljati o zvanju. Božja ljubav ga je nosila i sad će mladomisnik tu Božju ljubav pokazivati drugima. Koliko bude više od nje živio toliko će ona biti vidljivija na njemu i to će biti uspješniji u svom apostolatu. Veli papa Franjo: „Navještaj ne započinje nastojanjem oko uvjeravanja drugih. Ne uvjeravati, nego svjedočiti svakoga dana ljepotu Ljubavi koja nas je pogledala i pridigla nas. I upravo će ta ljepota, priopćavanje te ljepote, uvjeriti ljude. Ne priopćavamo nas same, nego samoga Gospodina. Mi smo oni koji naviještaju Gospodina, ne naviještamo sebe, niti naviještamo političku stranku, ideologiju, ne – naviještamo Isusa“ (kateheza na audijenciji 11.1.2023.). Dakle, to je prva poruka, ne zaboravi svoje mladomisničko geslo.
Propovjednik je rekao kako ne voli kad se kaže da je svako zvanje izmoljeno. Jer bi to značilo da mi svojim molitvama zaslužujemo zvanje. Ali, svaka milost je nezaslužena, pa tako i zvanje. Nismo mi zaslužili Ivana, on je dar. Svećenikov je život utjelovljenje logike dara. Nije dovoljno samo moliti, trebamo dopustiti da nas molitva mijenja. Zvanja ima tamo gdje mladi vide da ima smisla biti svećenik, da se je lijepo darovati. Ako svećenički život svedemo na dijeljenje sakramenta, ako narod svećenika treba samo da ga krsti, vjenča i pokopa, onda zvanja i ne treba. Potrebno je moliti za svećenike i stvarajti okruženje u kojem je normalno biti svećenik, u kojem se sa svećenikom može dijeliti, u kojem on može biti i uzor i prijatelj i tješitelj i nadahnitelj.
Propovijed je završila s jednostavnim, ali dubokim poticajem p. Stanka: “A ti Ivane, budi takav svećenik s kojim je lijepo živjeti. I to će onda rađati novim zvanjima. Ljepota privlači, ljubav privlači. Neka te Božja ljubav nosi!”
