Vjerojatno je da je svatko od nas barem jednom u životu čuo da je riječ rad korijen riječi radost. Tko radi taj je radostan. U konkretnim životnim situacijama rad zaista često nosi radost, kruh svagdašnji i osjećaj ostvarenosti. Jedno takvo iskustvo kušanja rada i svih njegovih plodova u društvu dobrih ljudi bilo je volontersko branje maslina, održano 22. listopada na Modravama u organizaciji SKAC Palma. Pedesetak mladih volontera i sudionika programa 3D formacija okupilo se ispred Lisinskog u 3.30 ujutro te su autobusom krenuli put Dalmacije. Uža ekipa SKAC-ovih organizatora predvođena Robertom Crnkom doputovala je iz Zagreba dan ranije, i u kamp došla još za mraka kako bi učinila prve korake u pripremi za berbu i pripremila kamp za doček naših ljudi. Njima su se pridružila i trojica momka koji razmišljaju i razlučuju o duhovnom zvanju u Družbi Isusovoj.
Ekipa iz autobusa stigla je na Modrave oko 8 sati ujutro. Nakon kratke i učinkovite podjele u radne timove, dan je započeo Svetom Misom koju su predvodila trojica svećenika isusovca angažirana u aktivnosti SKAC-a. Ulazna pjesma, Ovo je dan što ga stvori Bog, prožela je naša srca zahvalnošću za misu na otvorenom uz ranojutarnje tople zrake sunca i miris mora. Budući da je toga dana bio spomendan svima nam dragog svetog Ivana Pavla II prisjetili smo se kako je taj svetac u svojoj mladosti i tijekom studija radio razne poslove. Kušao je poslove kao što su pomoćni kuhar na gradilištu i radnik u kamenolomu, pa smo uz smijeh i radost zaključili smo da je i Ivan Pavao II bio SKAC-ovac.
Osmijeh na lica donijela nam je i završna pjesma, Zdravo Marijo, sjajna zornice, nakon čega je uslijedio agape doručak. Na modravskom šanku odjednom se stvorilo mnoštvo hrane, od kobasica, špeka, kulena, domaćega kruha do kolača i čokolada. Svi smo bili dirnuti velikodušnošću kojom nas je Bog darovao jedne kroz druge. Nakon okrjepe krenuli smo u berbu naših maslina. Polako smo i strpljivo radili, s ljubavlju prema svakoj maslini, pažljivo skidali trule grane i zdrave masline i liječili rane. Uz to smo guštali u sunčanom listopadskom danu, u plavetnilu mora i neba i u mediteranskim mirisima koji su se osjećali nekako jače nego ljeti. Sklad Boga, prirode i čovjeka mogao se snažno doživjeti. Nitko na to nije ostao ravnodušan.
Dok su ekipe radile u masliniku, u modravskoj kuhinji krčkao se gulaš koje su nam pripremile vrijedne ruke ekipe iz kuhinje. Mirisi su se širili kampom i jedva smo dočekali ručak koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.
Duhovnik p. Bojan Bijelić, malo se pobojao da bi nas poslije ručka možda mogla uhvatiti fjaka i da zbog toga nećemo stići obaviti posao. Doskočio je tome potaknuvši nas da zapjevamo Lijepa li si… I pjevalo se onako kako treba. Nikakve fjake nije bilo. Osim pjesme i vedrog raspoloženja, snažni maestral nije dopuštao umor. Ubrali smo nešto manje od 400 kilograma maslina. Maslina svakako nije ostala neobrana! Dan smo zaokružili u miru koji se spustio na kamp dok su ekipe u Magis krugu dijelile kojim plodovima osim maslinama ih je Gospodin darovao ovoga dana. Puni dojmova, radosti i zahvalnosti polako smo se spremali napustiti kamp. No, tu nije bio kraj našem poslu.
Ekipu iz Zagreba čekao je povratak kućama, a naše masline je čekala teška noć. Robert i ekipa iz SKAC ureda došla je na red za prešanje u uljari u Pirovcu tek oko 4 ujutro. Nakon prvotnog dojma ekipe iz uljare kako možda nećemo dobiti puno ulja jer su nam masline sitne, nisu se mogli načuditi kada je ulje krenulo izlaziti iz njih. Skoro da nam je ponestalo pripremljenih kanistera! I na čuđenje svih dobili smo oko 70 litara ulja. Bog je uistinu umnožio i blagoslovio svu brigu uloženu u modravske masline kroz zadnje godine. Puni zahvalnosti i oboreni Božjom darežljivošću vratili smo se u Zagreb. A naše umorno ulje kako kažu lokalni stanovnici sada mora odležati kako bi dalo još bolje od sebe drugima.
