Na inicijativu bogoslova Družbe Isusove, Zlatka Brauchlera S.J., petnaest mladića, ministranata Bazilike Srca Isusova posjetili su Beograd. Studenti iz raznih dijelova Hrvatske koji pod vodstvom voditelja Zlatka pridonose ljepoti liturgije, proveli su gotovo tri dana u Beogradu i okolici. Trodnevni posjet ostvaren je zahvaljujući dijalogu, ali i prijateljsko – bratskom odnosu Beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara i isusovačkog bogoslova Zlatka Brauchlera, Nijemca koji je član Hrvatske Pokrajine Družbe Isusove.
Susretljivost, otvorenost nadbiskupa Hočevara od prvog susreta obilježila je ovaj posjet. U petak na blagdan Marije Pomoćnice ministranti su sudjelovali, ministrirali na misi u Beogradskoj katedrali Blažene Djevice Marije. Tom prilikom obilježena je devetnaesta obljetnica ređenja beogradskog nadbiskupa. Pri samom uvodu u misno slavlje nadbiskup je izrazio radost i zahvalnost dolaskom grupe mladića, željnih svjedočiti privrženost Kristu i Crkvi. Nakon svečanoga misnoga slavlja, na kojemu su sudjelovali i dva svećenika iz Sjedinjenih Američkih Država, beogradski nadbiskup podsjetio je kako se počinje s obnovom katedrale i cjelokupne infrastrukture, te centra „Marianum“ koji se ondje nalazi. Zajedništvo je nastavljeno u dvorani pastoralnog centra u kojemu su se uz večeru ministranti družili s mladima iz Beograda.
Sljedeći dan, u subotu, ministranti su se zaputili na Kalemegdan, gdje su prisustvovali pravoslavnoj liturgiji u crkvi „Ružica“, inače najstarijoj crkvi u Beogradu. Po završetku liturgije, protojerej profesor Liturgike na bogoslovnog fakulteta Vladimir Vukašinović ih je primio u manastir gdje su razgovarali o sličnosti i razlikama Istoka i Zapada, ali i ekumenizmu koji je potreban kako bi se stvorio dijalog i izgradili mostovi tolerancije, praštanja. Vrlo ugodan razgovor protekao je u prijateljskom ozračju uz izuzetno gostoprimstvo domaćina. Ovom lijepom zajedništvu prisustvovao je i gospodin Gavrilo Grban, predstavnik Ureda za odnos s Crkvama i drugim vjerskim zajednicama.
Nastavljeno je razgledavanje grada uz turističko vodstvo Dušana Vukovića studenta bogoslovnog fakulteta u Beogradu, Zlatkovog poznanika i prijatelja. Nakon Kalemegdana obišli su ostala znamenita mjesta, te „Saborni Hram“ koji se nalazi u centru Beograda. Poslijepodne, ministranti pod vodstvom njihova ceremonijara posjetili su Pančevo u kojemu se nalazi spomenik stradalim civilima, među kojima je puno Nijemaca koji su protjerani iz Podunavlja. Među stradalima je i Zlatkov pradjed koji je na tom polju proživio posljednje trenutke svoga zemaljskoga života. U mjesnoj crkvi i župi Karla Boromejskog svetu misu je predslavio Robert Pastyk, koji također nije krio zadovoljstvo i radost zbog ovoga posjeta.
U nedjelju, u jutarnjim satima, nadbiskup Hočevar primio je ministrante u biskupski ordinarijat. Ondje je u kapelici služena sveta misa uz ministriranje i pjevanje ministranata koji su pokazali zavidne pjevačke sposobnosti, želju da i na taj način slave Gospodina. Vodeći se onom Augustinovom da „tko pjeva, dvostruko moli“. Euharistijskom zajedništvu prisustvovao je i đakon Mihael Sokol, koji je poslije podijelio svoja iskustva služenja, ali i više puta izrazio zahvalnost zbog ovog susreta. Na doručku s nadbiskupom ministranti su iznijeli svoje dojmove, ali i imali priliku za postavljanje pitanja. Zlatko Brauchler S.J., obraćajući se nadbiskupu istaknuo je želju da se napreduje u dijalogu, u želji „Da svi budu jedno“. (Iv 17,11) K tomu je naglasio i nastojanje oko tolerancije drugih i drugačijih, prihvaćanje svakog čovjeka koji je stvoren na Sliku Božju, te prvotnu želju da u drugome susretnemo Krista koji nas je otkupio svojim uskrsnućem. Izgradnja mostova između denominacija koje su proizašle iz kršćanstva njihov je motiv i želja. Valja spomenuti da je okupljene pozdravio i tajnik apostolskog nuncija u Republici Srbiji mons. Filippo Colnago.
Pri povratku, ministrantska družina zaustavila se još u Novome Sadu i Petrovaradinu, te u svetištu Gospe Tekijske. Ovaj bogati i sadržajni izlet imao je za cilj puno više od samo geografskog i iskustvenog doživljaja. Korak je to prema novom, pročišćenom kršćanskom pogledu koji prašta i poziva na oproštenje. K tomu, ovi mladi ljudi željeli su upoznati se s liturgijom pravoslavlja koja nije samo baština jedne mjesne crkve, nego opće Crkve. Za kraj, ovaj posjet dokaz je potpore, solidarnosti i podrške narodu koji ondje živi svoju pripadnost katoličkoj crkvi u tim krajevima.
