 Dragi prijatelji,
Uskoro će Božić. Svaki Božić ima svoje mirise... Kakav je bio miris prvoga Božića? Štala, životinjski izmet, zagušljiv zrak... Vol i magarac, ovce i pastiri, krv i znoj malih ljudi… Smrad, teški zadah, plač jednoga djeteta... Bog šalje svojega Sina tamo gdje je zrak težak, gdje štošta smrdi… U vremenu mnogostruke sebičnosti, utrka i pohlepa, u vremenu nemilosrdne krize, konkurencije, ubijanja i laganja, korupcije i podvala, nevjernosti i izdaja… i mi danas osjećamo duhovnu zagušljivost od koje bismo najradije pobjegli.
Bog dolazi upravo u takav prostor. Ne dolazi stisnuta nosa. Ne zatvara nos i ne govori: “fuj, smrdi…”. Ne želi pobjeći od nas. Zna da među nama puno toga smrdi do neba, da tu štošta ne miriše na dobro, da tu ima smeća i smrada… U svijetu i u Crkvi, oko nas i u nama. 
Smrad izaziva prezir i odbacivanje… “Ne želim te više ni primirisati, gadiš mi se, više ne mogu s tobom izdržati,… ne trebam te više, više s tobom ne računam...” Možda tako jedni drugima odbrusimo - zalupimo vratima i odemo…
Bog se ponaša drukčije. On dolazi u smrad svijeta. Kao jedan od nas, za nas… Želi se približiti svakome čovjeku.
Na što miriše Božić? Na štalu i smrad? Ne, svaki Božić miriše na dobrotu. U betlehemskoj štali širi se miris Božje, bezgranične dobrote; tu vonja istinska solidarnost. Božić govori da je Bog među nama, s nama i za nas. Udomio se na Zemlji punoj ljudskoga zla i zloće, otpada i smoga, suza i krvi, prevara i lihvarenja...
U svetoj noći rođenja Isusa Krista, dobrota Boga po svoj Zemlji, po cijelome svijetu, širi svoj miris istinske dobrote. Ona ne miriše na našu logiku krparenja i mjerenja. “Božjom logikom” Bog nam u božićnoj noći daje sve.
Što je to sve? Ljubav. To je vječni miris Božića. To je Božić među nama. Zato u svakoj našoj ljubavi staje vrijeme – postaje vječni danas. Vječnost je miris Božića! Miris!?
Po mirisu prepoznajemo nekoga odakle dolazi, kome pripada, iz čega i kako živi, s kime je u vezi... Jesmo li osjetili miris Božića? Miris Božje dobrote, solidarnosti i vječnosti među nama? Priđimo bliže betlehemskoj štali...
Uvijek dok se približavamo Bogu, osjećamo i osjetit ćemo da je On onaj koji nas traži, koji nas prvi ljubi, koji pred nama prosipa miris svoje neshatljive dobrote… On je onaj koji iscijeljuje duh slomljeni, odmara umorene, tješi tužne i odbačene... To je Božje djelo. Zato Božić i nije tek samo neki događaj za promatranje, nego poticaj na akciju...
Mi ljudi, ne znam iz kojih sve razloga, kao da se radije uživimo u uloge promatrača i gledatelja, analitičara i kritizera, skeptika i pesimiste...
Mirišemo li na Božić? Sveti Pavao o poslanju kršćana piše u svojoj poslanici Korinćanima (2 Kor 2,15-17): Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju... Da, kršćani su miris Kristov, miris Božića u svijetu. Tako bi trebalo biti.
Nije li iapk tako, onda se i ne trebamo čuditi da mnogi, i mi sami, upadamo u neku maglovitu religioznost, u neku vjeru bez ruku i nogu, u neko sakato kršćanstvo, u nešto što više ne miriše.
I još nešto. Nije dobro da se u ovoim vremenima svekolike krize prepuštamo pesimizmu i da se zatvaramo u privatno. Nije nam kao kršćanima primjereno da se povlačimo iz javnosti tako da našu pripadnost Kristu nitko više ne zamjećuje, ne osjeća i ne miriše. Božić po nama miriše...
Božić je uzbudljiv događaj za sve one koji ga primaju iskreno i dobrohotno. On im „daje moć da postanu djeca Božja”. Da snagom Božjega Duha mogu mijenjati ljude i ljudske odnose na dobro, da ovaj svijet bude spašen, sretan i blagoslovljen svijet.
Zahvalni za sedmoricu novih svećenika u protekloj godini u našoj Provinciji preporučujem vam da se i dalje u ovoj svećeničkoj godini molimo za nova svećenička zvanja, za radosne navjestitelje Božjega spasenja.
Želim da svi ovoga Božića i u svim danima našega života, u ovome svijetu i vremenu, u sebi i u Crkvi osjećamo i prenosimo, širimo, „miris” Božića...
Neka vam bude radostan Božić i bila vam blagoslovljena nova 2010. godina!
p. Ivan Koprek, SJ
provincijal
|
