Hrvatska pokrajina Družbe Isusove - Croatian province of the Society of Jesus

Doktorirao isusovac p. Miroslav Čadek

Biti isusovac danas znači, premda grešnik, ipak biti pozvan biti Isusov drug, kao što je to bio sveti Ignacije.

iz 2. dekreta 32. Generalne Kongregacije

Na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 24. travnja 2017. godine p. Miroslav Čadek SJ obranio je doktorski rad na temu "Filozofsko-teološki korijeni pojma solidarnosti u misli Ivana Pavla II." Rad je napisao pod vodstvom mentora izv. prof. dr. sc. Ivana Antunovića s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti (FFRZ) Sveučilišta u Zagrebu. U Povjerenstvu za obranu doktorskog rada bili su: doc. dr. sc. Anto Gavrić (FFRZ) kao predsjednik te članovi doc. dr. sc. Elvis Ražov (Sveučilište u Zadru) i doc. dr. sc. Maja Martinović (Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta).

Prvo poglavlje donosi povijesni pregled, odnosno kontekst razvoja pojma solidarnosti u nauku Katoličke Crkve prije nego što je Karol Wojtyla izabran za papu i uzeo ime Ivan Pavao II. Zatim prikazuje različita filozofska usmjerenja koja su utjecala na formiranje filozofske misli Karola Wojtyle (tomizam, personalizam, fenomenologija), kao i osobni razvoj njegove filozofske misli. Nakon toga slijedi kratki prikaz teoloških korijena solidarnosti koji svoj izvor imaju u osobnoj viziji Karola Wojtyle i dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, posebice u dokumentu Gaudium et spes.

U drugom poglavlju izlaže se daljnji razvoj pojma solidarnosti u socijalnom nauku Crkve, napose u misli pape Ivana Pavla II. Njegovo filozofsko istraživanje i teološka vizija omogućuju mu da razvije vlastiti antropološki okvir u kojem solidarnost dobiva novo usmjerenje i značaj. To dolazi do izražaja napose u njegovim socijalnim enciklikama Laborem exercens i Sollicitudo rei socialis. Misao o solidarnosti nije ograničena samo na te dvije enciklike nego se provlači i kroz njegove druge enciklike, dokumente i govore.

U trećem dijelu prikazani su teološki korijeni solidarnosti, odnosno teološke implikacije solidarnosti i kršćanske antropologije na crkvenom i društvenom području. Papa u svojoj misli smješta solidarnost u sam božanski život, u misterij Utjelovljenja i Otkupljenja (Redemptor hominis). Svijest o ''solidarnosti'' duboko je ukorijenjena u njegovu viziju dostojanstva svake osobe koju je Krist otkupio. Na taj način solidarnost preobražava naše međuljudske odnose i započinje radikalnu promjenu na dvjema razinama: između pojedinaca i naroda te društva u cjelini.

Svijest o solidarnosti kao da polako iščezava. Svijet je obilježen podjelama na lokalnoj i na globalnoj razini stoga je pitanje solidarnosti uvijek aktualno. Kakve rezultate je solidarnost polučila u svjetskim okvirima? Je li primjenjiva na globalnoj razini ili je moguća samo u nekim slučajevima? Četvrto poglavlje daje osvrt na prilike u svijetu a zatim govori o solidarnosti u hrvatskom kontekstu. Kakva je budućnost solidarnosti? Koja je uloga Crkve? Može li solidarnost biti univerzalno rješenje? Ako je univerzalno rješenje, kako se može primjeniti na različitosti i na prilike gdje je velika potreba za solidarnošću? Praktična primjena solidarnosti može doprinijeti općem blagostanju svakog pojedinca i društva. Solidarnost uvijek ostaje trajni izazov.

Ovaj je rad pokušaj da se na jednom mjestu jasno izrazi povezanost filozofske misli pape Ivana Pavla II i njena teološka nadgradnja iz koje proizlazi praktični život Crkve, napose na socijalnom području Kako je to važno za sveopću Crkvu tako je to važno i za vrijeme i prilike u kojima živi hrvatsko društvo. Hrvatska je poslije Domovinskog rata i krize u kojoj se našla, kao i ostatak svijeta, poprilično uzdrmana i potreban je ne samo materijalni, gospodarski, financijski oporavak nego i duhovni. Ponovno isticanje solidarnosti kao sredstva i načina za prevladavanje krize i podijeljenosti ima svoju važnost.

 

Pater Miroslav Čadek, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, rođen je 2. srpnja 1969. godine u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Višnjevcu, a maturirao 1988. na Interdijecezanskoj srednjoj školi (klasična gimnazija) u Zagrebu. Nakon studija flozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i dvogodišnjeg odgojnog rada u St. Aloysius Collegeu u Glasgowu (Škotska), diplomirao je na Teološkom studiju Filozofsko-teološkog instituta u Zagrebu. Zatim djeluje dvije godine u Osijeku kao vjeroučitelj u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti te u jezičnoj i matematičkoj gimnaziji. Od 2001. do 2003. godine boravio je u Londonu (UK) na poslijediplomskom studiju iz sustavne teologije gdje je stekao titulu magistra znanosti na Heythrop College University of London. Od 2009. godine voditelj je Knjižnice Juraj Habdelić u Zagrebu. U zimskom semestru 2012. godine upisao je poslijediplomski doktorski studij iz religijskih znanosti. U središtu njegova zanimanja su teološka misao i socijalni nauk Crkve izraženi u djelima pape Ivana Pavla II.

Proslijedi