Hrvatska pokrajina Družbe Isusove - Croatian province of the Society of Jesus

Doktorirao isusovac p. Miroslav Čadek

Milost koju primamo kao isusovci jest da budemo i da hodimo s Kristom, gledajući svijet njegovim očima, ljubeći svijet njegovim srcem, ulazeći u dubine svijeta s njegovim beskrajnim suosjećanjem.

iz 2. dekreta 35. Generalne Kongregacije

Na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 24. travnja 2017. godine p. Miroslav Čadek SJ obranio je doktorski rad na temu "Filozofsko-teološki korijeni pojma solidarnosti u misli Ivana Pavla II." Rad je napisao pod vodstvom mentora izv. prof. dr. sc. Ivana Antunovića s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti (FFRZ) Sveučilišta u Zagrebu. U Povjerenstvu za obranu doktorskog rada bili su: doc. dr. sc. Anto Gavrić (FFRZ) kao predsjednik te članovi doc. dr. sc. Elvis Ražov (Sveučilište u Zadru) i doc. dr. sc. Maja Martinović (Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta).

Prvo poglavlje donosi povijesni pregled, odnosno kontekst razvoja pojma solidarnosti u nauku Katoličke Crkve prije nego što je Karol Wojtyla izabran za papu i uzeo ime Ivan Pavao II. Zatim prikazuje različita filozofska usmjerenja koja su utjecala na formiranje filozofske misli Karola Wojtyle (tomizam, personalizam, fenomenologija), kao i osobni razvoj njegove filozofske misli. Nakon toga slijedi kratki prikaz teoloških korijena solidarnosti koji svoj izvor imaju u osobnoj viziji Karola Wojtyle i dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, posebice u dokumentu Gaudium et spes.

U drugom poglavlju izlaže se daljnji razvoj pojma solidarnosti u socijalnom nauku Crkve, napose u misli pape Ivana Pavla II. Njegovo filozofsko istraživanje i teološka vizija omogućuju mu da razvije vlastiti antropološki okvir u kojem solidarnost dobiva novo usmjerenje i značaj. To dolazi do izražaja napose u njegovim socijalnim enciklikama Laborem exercens i Sollicitudo rei socialis. Misao o solidarnosti nije ograničena samo na te dvije enciklike nego se provlači i kroz njegove druge enciklike, dokumente i govore.

U trećem dijelu prikazani su teološki korijeni solidarnosti, odnosno teološke implikacije solidarnosti i kršćanske antropologije na crkvenom i društvenom području. Papa u svojoj misli smješta solidarnost u sam božanski život, u misterij Utjelovljenja i Otkupljenja (Redemptor hominis). Svijest o ''solidarnosti'' duboko je ukorijenjena u njegovu viziju dostojanstva svake osobe koju je Krist otkupio. Na taj način solidarnost preobražava naše međuljudske odnose i započinje radikalnu promjenu na dvjema razinama: između pojedinaca i naroda te društva u cjelini.

Svijest o solidarnosti kao da polako iščezava. Svijet je obilježen podjelama na lokalnoj i na globalnoj razini stoga je pitanje solidarnosti uvijek aktualno. Kakve rezultate je solidarnost polučila u svjetskim okvirima? Je li primjenjiva na globalnoj razini ili je moguća samo u nekim slučajevima? Četvrto poglavlje daje osvrt na prilike u svijetu a zatim govori o solidarnosti u hrvatskom kontekstu. Kakva je budućnost solidarnosti? Koja je uloga Crkve? Može li solidarnost biti univerzalno rješenje? Ako je univerzalno rješenje, kako se može primjeniti na različitosti i na prilike gdje je velika potreba za solidarnošću? Praktična primjena solidarnosti može doprinijeti općem blagostanju svakog pojedinca i društva. Solidarnost uvijek ostaje trajni izazov.

Ovaj je rad pokušaj da se na jednom mjestu jasno izrazi povezanost filozofske misli pape Ivana Pavla II i njena teološka nadgradnja iz koje proizlazi praktični život Crkve, napose na socijalnom području Kako je to važno za sveopću Crkvu tako je to važno i za vrijeme i prilike u kojima živi hrvatsko društvo. Hrvatska je poslije Domovinskog rata i krize u kojoj se našla, kao i ostatak svijeta, poprilično uzdrmana i potreban je ne samo materijalni, gospodarski, financijski oporavak nego i duhovni. Ponovno isticanje solidarnosti kao sredstva i načina za prevladavanje krize i podijeljenosti ima svoju važnost.

 

Pater Miroslav Čadek, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, rođen je 2. srpnja 1969. godine u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Višnjevcu, a maturirao 1988. na Interdijecezanskoj srednjoj školi (klasična gimnazija) u Zagrebu. Nakon studija flozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i dvogodišnjeg odgojnog rada u St. Aloysius Collegeu u Glasgowu (Škotska), diplomirao je na Teološkom studiju Filozofsko-teološkog instituta u Zagrebu. Zatim djeluje dvije godine u Osijeku kao vjeroučitelj u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti te u jezičnoj i matematičkoj gimnaziji. Od 2001. do 2003. godine boravio je u Londonu (UK) na poslijediplomskom studiju iz sustavne teologije gdje je stekao titulu magistra znanosti na Heythrop College University of London. Od 2009. godine voditelj je Knjižnice Juraj Habdelić u Zagrebu. U zimskom semestru 2012. godine upisao je poslijediplomski doktorski studij iz religijskih znanosti. U središtu njegova zanimanja su teološka misao i socijalni nauk Crkve izraženi u djelima pape Ivana Pavla II.

Proslijedi